Liči

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Liči
Litchi chinensis Luc Viatour.jpg
Liči (Litchi chinensis)
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophytina
Razred: Magnoliopsida
Red: Sapindales
Porodica: Sapindaceae
Rod: Litchi
Vrsta: L. chinensis

Liči (lat. Litchi chinensis - azijska trešnja) potječe iz jugozapadne Azije, sa juga Kine, Indonezije i Filipina.

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Liči je suptropska biljka, koja ljeti koristi visoku temperaturu i vlagu, a prezimi na hladnoći koja se ne spušta ispod tačke leđenja. Drvo je zimzeleno, sa tamnozelenim sjajnim listovima i naraste između 10 i 15 metara visoko. Danas je poznato oko 100 sorti ličija.

Plodovi ličija su u obliku jajeta i dugi su oko 3 do 5 centimetara. Njihova gruba, hrapava i krhka ljuska je crvena ili ružičasta, obrasla dužim dlačicama. Kad se osuši postane smeđkasta. Meso ploda je bijelo, slatko-kiselkasto, a u središtu ima jako veliku košpu. Plod je osjetljiv, pa se najčešće može naći konzerviran.

Rasprostranjenost[uredi - уреди | uredi izvor]

Liči potiče iz jugozapadne Azije, sa juga Kine, Indonezije i Filipina. Kinezi ga uzgajaju više od 3 000 godina, smatrajući ga najboljom bijlkom, koju su cijenili i kineski carevi. Nekada su se ličijem plaćali porezi, a danas se poklanja za Novu godinu.

Uzgaja se još u Indiji, Južnoj Africi, Australiji i SAD.

Upotreba[uredi - уреди | uredi izvor]

Da bismo ga pojeli, liči razbijemo kao i jaje i jedemo kao trešnje (odstrani se nejestiva košpa). Liči je izvrstan za voćne salate i odlično se kombinuje sa mangom, dinjama i trešnjama.

Drvo je dekorativno, pa se sadi i u vrtovima.

Hemijski sastav[uredi - уреди | uredi izvor]

Liči sadrži veliku količinu vitamina C i B, kalija, bakra, fosfora i magnezija.

Galerija[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]