Kolt 15 Gap

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kolt 15 Gap
Naslov filma
Žanrdokumentarni
RežijaJovan Jovanović
Miodrag Milošević
ScenarioJovan Jovanović
Miodrag Milošević
UlogeStanoje Ćebić
Premijera22. 2. 1971 (1971-02-22)
Jeziksrpskohrvatski
Trajanje24 min.
Država SFR Jugoslavija
Kompanija
StudioDunav film
Tehnička ekipa
FotografijaPetar Aranđelović
Bratislav Stojanović[1]
MontažaPetar Aranđelović

Kolt 15 Gap je kratki jugoslovenski dokumentarni film iz 1971. godine u režiji Jovana Jovanovića i Miodraga Miloševića. Bavi se životom i filozofijom nezaposlenog marksističkog metalca.[2] Film pripada ostvarenjima Crnog talasa.

Dobitnik je nagrada na festivalima u Oberhausenu, Utrechtu i Beogradu, uvršten je u Antologiju filmova Oberhausenskog festivala (objavljenu povodom 50. godišnjice festivala),[3] a američki istoričar filma Erik Barnouw ga je uključio u svoju knjiga iz 1974. Dokumentarni film – Istorija non-fiction filma.[4]

Sadržaj[uredi | uredi kod]

Film prati život i razmišljanja Stanoja Ćebića, nezaposlenog jugoslovenskog metalca i samozvanog marksističkog fanatika kroz naraciju i snimke njega na različitim mestima, uglavnom u Beogradu i okolini, koji su dinamično montirani sa raznim drugim snimcima i fotografijama.

Film počinje Ćebićevim žalbama što nije privlačan ženama. Sledi snimak njega ispred hotela Jugoslavija, za koji kaže da bi trebalo da bude pretvoren u marksistički institut. Uglavnom izražava stav da Jugoslavija još nije dostigla stanje pravog socijalizma, osvrćući se na eksploatatorsku prirodu slabo plaćenih fabričkih poslova, pravdajući svoje odbijanje da radi u fabrikama.

Na selu, Ćebić, zajedno sa svojim ocem, priča o ranim godinama svog života tokom Aprilskog rata 1941. godine, kada je sa 15 godina otišao u partizane, a 1946. napustio selo u nadi da će naučiti zanat i zaraditi za život, što nije postigao, okrivljujući za to jugoslovensku državnu izdaju socijalističkih ideala, koji bi trebalo da budu antikapitalistički. On sebe naziva „slepim izvršiteljem marksizma, i to [mu] je čast kao metalskog jugoslovenskog radnika”.

Budući da je nezaposlen, Ćebić često stopira i provodi vreme na železničkim stanicama, napominjući da je retko kad imao gde da spava čak i kada je bio zaposlen. Radi ono što naziva „Kolt 15 Gap”, što je akronim za Kupi otpatke, liže tanjire, 15 godina aktivno i pasivno”. Priča o svojim raznim pokušajima da nađe posao tokom petogodišnjeg perioda nezaposlenosti, od kojih nijedan nije uspeo. Zalaže se za ukidanje Narodne skupštine i svođenje državnih republika na opštine.

Tokom poslednje trećine filma, Ćebić šeta ispred fabrike i intervjuiše radnike o njihovom poznavanju filozofije Marksa i Engelsa, kao i njihovom zadovoljstvu poslom, platom i životnim uslovima, pre nego što on i snimatelj bivaju oterani. Na kraju se žali na paradoks skeptičnih poslodavaca koji ga šalju kod psihijatara zbog njegovih uverenja o jednakosti pod marksizmom, dok ga psihijatri vraćaju, izjavljujući da je potpuno zdrav i sposoban za posao koji on, ipak, ne može da nađe.

Stil i teme[uredi | uredi kod]

Stil filma je zbog brzih rezova i činjenice da je većinski sniman iz ruke opisan kao anarhistički i dinamičan. U određenim trenucima više podseća na pseudodokumentarac, a često je komičnog tona zbog Ćebićevih apsurdnijih izjava o životu i politici.[5]

Jovanović je u intervjuu iz 2010. godine izjavio da je ovo film o „sudbini radničke klase, koja je danas došla do dna“.[6] Film ima kritički pristup socijalizmu i njegovim idealima u jugoslovenskom društvu.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Kolt 15 GAP (1971) - IMDb.
  2. „Kolt 15 GAP (S)”. Film Affinity. 
  3. „Preminuo Jovan Joca Jovanović, reditelj filma "Mlad i zdrav kao ruža"”. Pristupljeno 2024-04-01. 
  4. Jovanović; Milanovič; Milanovič (2008) (sl). Uvod v filmsko mišljenje. Ljubljana: Umco. ISBN 9789616445665. 
  5. „15 ključnih filmova jugoslovenskog Crnog talasa”. elle.rs. Pristupljeno 2024-04-01. 
  6. „Ne pripadam svetu cenzurisanih ljudi”. Novosti. Pristupljeno 2024-04-01. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]