Kičevo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kičevo
Кичево

Osnovni podaci
Država  Severna Makedonija
Opština Kičevo
Stanovništvo
Stanovništvo (2002) 27067
Geografija
Koordinate 41°31′N 20°58′E / 41.51°N 20.96°E / 41.51; 20.96
Nadmorska visina 618 m
Kičevo na mapi Severne Makedonije
Kičevo
Kičevo
Kičevo (Severne Makedonije)
Ostali podaci
Poštanski kod 6250
Pozivni broj 045
Registarska oznaka KI


Koordinate: 41° 30′ 36" SGŠ, 20° 57′ 36" IGD

Kičevo (makedonski: Кичево, albanski: Kërçova) je grad na zapadu Republike Makedonije od 27.067 [1] stanovnika na padinama planine Bistre. Sjedište je istoimene Opštine Kičevo, koja ima 30.138 stanovnika (po popisu iz 2002.)[1]

Geografija[uredi | uredi kod]

Kičevo leži u istoimenoj kotlini na jugoistočnim padinama planine Bistra, između gradova Ohrida i Gostivara.

Kroz grad protiče rijeka Treska koja nedaleko od Kičeva ima izvore na Stogovskoj i Ilinskoj planini, ona se u Kičevskoj kotlini zove Golema reka.

Od Skopja je Kičevo udaljeno 112 km, a gotovo podjednako je udaljeno od Gostivara (46 km) i Ohrida (61 km).

Historija[uredi | uredi kod]

Kičevo 1935. godine

Naselje se prvi put spominje pod imenom Uskana za vrijeme vladavine Perzeja, kralja Makedonaca (Treći makedonski rat 171. pne.. - 169. pne.).

Prvi ga pod nazivom Kičavis navodi bizantski car Bazilije II. - 1018, a slijedeći ga spominje Ohridski arhiepiskop Teofilakt u 11. st.

Nakon zauzeća grada i okolice od Otomanskog carstva, Kičevo je postalo vojni i administrativni centar regije.

Spomenik iz tog doba je Saat kula podignuta na brežuljku iznad grada zvanom Kičevsko Kale.

Grad Kičevo imao je istaknutu ulogu u vrijeme nacionalnih borbi za oslobođenje, istaknuti vođa bio je pop Josif iz manastira Bogorodica Prečista (pored grada), koji je imao podršku u narodu osobito među učiteljima. Pop Josif i Pere Tošev osnovali su prvi oružani odred u Kičevu 1878. (vođa kojeg je postao Duko Tasev)[2]

Građani Kičeva 2. augusta 1903. uzeli su učešća u Ilindenskom ustanku.[2]

1919. Kičevo je podpalo pod vlast Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Za Drugog svjetskog rata, Kičevo je zaposjela Italija, a već 11. septembra 1943., Kičevo je bio prvi slobodni grad u Makedoniji.

Spomenici[uredi | uredi kod]

Manastir Sv. Bogorodica Prečista pored Kičeva, lijepi je primjer srednjovjekovne bizantske arhitekture, nekoć je bio znan kao Krninski manastir, značajan je i Manastir Sv. Gorgija koji se također nalazi nedaleko grada.

Stanovništvo[uredi | uredi kod]

Po posljednjem popisu stanovništa gradić Kičevo imao je 27.067 stanovnika[1], a njihov etnički sastav bio je slijedeći:

Nacionalnost Ukupno
Makedonci 15 031 (53,55%)
Albanci 7 641 (30,55%)
Turci 2 406 (8,06%)
Romi 1 329 (5,41%)
Srbi 82 (0,30%)
Vlasi 77 (0,28%)
ostali 496 (1,83%)

Slavni ljudi[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 Makedonski popis stanovništva iz 2002. (PDF)
  2. 2,0 2,1 „Kichevo”. Macedonian Cities. Arhivirano iz originala na datum 2016-02-01. Pristupljeno 17. 02. 2017. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Gradovi Republike Makedonije
Berovo | Bitola | Bogdanci | Debar | Delčevo | Demir Kapija | Demir Hisar | Gevgelija | Gostivar | Kavadarci | Kičevo | Kočani | Kratovo | Kriva Palanka | Kruševo | Kumanovo | Makedonski Brod | Makedonska Kamenica | Negotino | Ohrid | Pehčevo | Prilep | Probištip | Radoviš | Resen | Štip | Skopje | Struga | Strumica | Sveti Nikole | Tetovo | Valandovo | Veles | Vinica