Kizilbaši

Izvor: Wikipedia
Safavidski vojnik iz redova Kizilbaša izložen u vojnom muzeju Sadabadske palače (Teheran, Iran)

Kizilbaši[1] (tur. Kizilbaş; „Crvene kape”[2]) su prvotno označavali nekoliko turkijskih i iranskih ratničkih plemena koje je karakterizirala pripadnost šijitskom islamu, a potom etničku skupinu koja nosi njihovo podrijetlo. Kizilbaši potječu iz područja Anatolije i Kurdistana, a historijski se pojavljuju u 13. vijeku. Odigrali su značajnu ulogu u Ismailovom osnivanju Safavidske Monarhije početkom 16. vijeka, a crvene kape po kojima su dobili ime simbolizirale su njihovu lojalnost safavidskoj kruni. Zbog političkog sukoba s iranskim vladarem Abasom I., oko 1600. godine dio kizilbaša protjeran je na istok nakon čega počinju igrati značajnu vojnu i društvenu ulogu u područjima današnjeg Afganistana, Pakistana, pa čak i Indije. Kizilbaši su pripadali heterodoksnom obliku šijitskog islama usko povezanom sa sufijskim odnosno alevitskim (kao i bektaškim i derviškim) uvjerenjima, a vjerovali su kako njihovi vladari imaju božanske osobine. Potomci kizilbaša danas žive od Turske i Sirije, preko Irana i Azerbajdžana, do Afganistana i Pakistana.

Veze[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Citirana literatura[uredi - уреди]