Keltska arheološka nalazišta na Balkanu

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Širenje Kelta u Evropi

Keltska arheološka nalazišta na Balkanu pružaju dragocjeni materijal iz perioda Latenske kulture čiji su Kelti nosioci i rekonstruišu etno-kulturnu sliku centralnobalkanskog prostora i susjednih područja u željeznom dobu. Zna se da su tu oblast naseljavali: Panonci, Mezi, Tribali, Autarijati, Dardanci i Skordisci.

Kelti su indo-evropski narod sa područja srednje Evrope, gdje su u starijem željeznom dobu bili isključivi nosioci Halštatske kulture (800-450. pne). U kasnijem periodu, od 450. god do potpunog priključenja keltskih teritorija u Rimsko carstvo, doći će do trans-kulturne difuzije, kao posljedica velikih keltskih migracija širom Evrope. Taj period se naziva Latenska kultura.

Nakon stalnog naseljavanja Panonije, početkom III stoljeća p.n.e, keltsko pleme Skordisci, oko ušća Drave i Save u Dunav, osnivaju državu – Skordiska.

Skordici su bili i ostali ratnički narod sve dok nisu podlegli Rimljanima i postali njihovi podanici. Stalni ratni napori nisu pogodovali rastu broja stanovništva. Pohodi koji su ih učinili gospodarima prostrane teritorije od Dunava do ilirskih, makedonskih i tračanskih granica nisu bili praćeni seobom neboračkog stanovništva. Njihova moć se manifestovala u nametanju volje silom oružja, u prigrabljanju pokretne imovine, a ne u prisvajanju zemljišta i njegovom trajnom naseljavanju. Na pojedinim ključnim strateški važnim tačkama, bilo je keltskih doseljenika, ali ne u tolikom broju da bi to uticalo na etničku sliku područja.

Jedino područje gdje su činili većinu bilo je područje od ušća Save do Đerdapa, gdje su se zadržali i poslije rimskih osvajanja. U ostalim dijelovima Balkana oni nisu nigdje predstavljali etničku čistu sredinu, već su bili izmješani sa ilirskim, tračkim i dačkim starosjediocima.[1]

Nalazišta u Srbiji[uredi - уреди | uredi izvor]

Nalazišta Pećine, Kostolac i Karaburma potvrđuju stalnu naseljenost Kelta i predstavljaju najstarije keltske nalaze na sjevernom Balkanu. Na sva tri nalazišta primjećuje se podudarnost priloga keltskog porijekla. Pronađene su fibule raznih varijanti, kopče, bronzane naušnice i svi pripadaju ranom periodu Latenske kulture. Ovdje nedostaje oružje jer su u pitanju ženski grobovi. [2] Srebrene naušnice sa ovih nalazišta iz IV vijeka p.n.e, pokazuju da je došlo do sažimanja predhodnih starosjedilačkih i novopridošlih keltskih formi kultura.[3]

U unutrašnjosti Balkana, dolina rijeke Morave i donje Podrinje su jedine oblasti gdje su Kelti bili u većem broju. Koliko je bio jak i koliko je duboko prodirao keltski sloj, arheologija još nije dala konačno mišljenje. Najveći broj Keltskih nalaza je u okolini Niša. Pronađeni su pojedinačni nalazi ili dijelovi naselja (Gradac kod Zlokućana sa naseljem i keltskom keramikom). Keltskih nalaza ima i oko Pirota, Bele Palanke, Aleksinca i Leskovca.[1]

Na lokalitetu Krajčinovićima kod Priboja, pronađeni su nalazi keltsko-latenske provenijencije. I na obali Skadarskog jezera na lokalitetu Gostilj postoji keltsko-latenska nekropola.

Prisustvo Kelta u zapadnoj Srbiji posvjedočeno je kamenim spomenikom iz rimskog doba u okolini Užica, na prostoru Stapara, na kome se može pročitati dio natpisa …MVNICIPIUM CAP…. što se povezuje sa imenom keltsko-skordičkog «grada» Capedunuma, kojeg spominje Strabon.

Nalazi keltske sive keramike pronađeni u okolini Kragujevca, i nadgrobni spomenici s prikazanim keltskim simbolima i načinima oblačenja potvrđuju značajan keltski element među stanovništvom oko srednje Drine i zapadne Morave. Čak se keltska imena nalaze u izvjesnom broju i u predjelima sjeverne Crne Gore i Sandžaka (okolina Pljevalja i Prijepolja.

Nalazišta u Bosni i Hercegovini[uredi - уреди | uredi izvor]

Stanovnici sjeverozapadne Bosne pripadali su velikom etničkom stablu Panona, a stanovnici Donje Doline, arheološkog nalazište kod Bosanske Gradiške, smatraju se južnim ogrankom panonskih Oserijata. Najmalađi period naselja tokom 3, 2, i 1. vijeka p.n.e. pripada Keltima, koji su ovdje izgradili nadzemne kuće. Pronađen je obimni keltski metalni (nakit i oružje) i keramički materijal. [4]

U selu Laminci nađeno je šest pojasnih kopči koje su po nalazištu nazvane Laminačke kopče.

Nalazi keltsko-latenske provenijencije pronađeni su i u okolini današnjeg Teslića. U maloj latenskoj nekropoli iz druge polovinu IV. st. p. n. e. pronađene su tipične keltsko-latenske fibule i koplja izrađena pod uticajem keltskih formi.

Sjeverno od Višegrada na desnoj obali Drine, na lokalitetu Jezero-Sase smještena je nekropola od osam tumula, prečnika 15 do 20 m i visine 0,80 do 1,5 m. Sahranjivanje je skeletno. Samo je jedan tumul iskopan i u njemu je pronađena keramika keltsko-latenskog tipa.

Svjedočanstvo o prisustvu Kelta pruža gradina Kulina-Vrdolje, 7 km istočno od Konjica. Tu je pronađena keramike keltskolatenskog tipa. Samu gradinu koristili su Kelti u vremenu neposredno nakon urušavanja autarijatske zajednice, kao strateški objekat keltske hegemonije uspostavljen na nekadašnjem autarijatskom prostoru. Keltski uticaj se jasno primjećuje u okolini Konjica gdje se među zabilježenim imenima (u obliku kognomena) iz antičkog razdoblja nalaze i ona čisto keltskog porijekla kao što su Boio, Iacus, Laiscus, Posaulio i Mascelio, ali i u keltskom načinu oblačenja prikazanim na reljefnim nadgrobnim spomenicima.

U Štrpcima je pronađena ostava koja se sastoji od luksuznog srebrnog nakita sakrivenog u brončanoj zdjeli. Vlasnik je zakopao svoje bogatstvo jedino u slučaju velike i bliske opasnosti, te i ovaj nalaz potvrđuje keltski prodor u jugoistočnu Bosnu koji je tim područjem sigurno prošao donoseći velika razaranja i izazivajući populacione poremećaje, jer vlasnik se nije vratio da iskopa svoje bogatstvo.

Slično se sigurno dogodilo i vlasniku velike ostave grčkog novca koju je zadnjih godina IV. st. p. n. e. zakopao u blizini današnjeg mjesta Prače.[5]

Arheološka dilema[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnovno pitanje za arheologe je da li se sav latenski materijal na prostoru Balkana – može vezati samo za Skordiske, ili je bio import sa teritorije na kojoj su Skordisci sasvim sigurno obitovali. Rasvjetljavanje etničke pripadnosti nađenog materijala još uvijek traje.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 "Fanula Papazoglu, -Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba. Tribali, Autarijati, Dardanci, Skordisci i Mezi". AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE - DJELA KNJIGA XXX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l. SARAJEVO, 1969. http://www.anubih.ba/images/publikacije/djela/CBI/DJELA%20XXX-1%20Papazoglu.pdf. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  2. "Borislav Jovanović Horizonti najstarijih keltskih grobova na sjevernom Balkanu, strana 111". Arheološki institut Beograd. https://books.google.de/books?id=ZvqAAAAAMAAJ&pg=PA126&lpg=PA126&dq=tasi%C4%87+Skordisci&source=bl&ots=3AQjMVf-xD&sig=QRrCgL2HK_21z74U2y76ayTHiyQ&hl=sr&sa=X&ved=0ahUKEwi0oIK25vXXAhXByKQKHVz3BJwQ6AEILTAB#v=onepage&q=tasi%C4%87%20Skordisci&f=false. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. "Živko Mikić: Antropološka problematika latenske nekropole PEĆINE kod Kostolca. strana 155". Kulture gvozdenog doba - Balkanološki institut SANU, Simpozijum Sombor 1993. https://books.google.de/books?id=ZvqAAAAAMAAJ&pg=PA126&lpg=PA126&dq=tasi%C4%87+Skordisci&source=bl&ots=3AQjMVf-xD&sig=QRrCgL2HK_21z74U2y76ayTHiyQ&hl=sr&sa=X&ved=0ahUKEwi0oIK25vXXAhXByKQKHVz3BJwQ6AEILTAB#v=onepage&q=tasi%C4%87%20Skordisci&f=false. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  4. "Prahistorijsko naselje Donja Dolina". kons.gov.ba. http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2902. pristupljeno 13. 8. 2016. 
  5. "Salmedin Mesihović, Amra Šačić -HISTORIJA ILIRA". Univerzitet u Sarajevu, 2015, ISBN 978-9958-600-65-4. http://www.academia.edu/17766872/Historija_Ilira. pristupljeno 9. 2. 2016.