Kama (rijeka)
Kama Ка́ма | |
---|---|
Lokacija | |
Države | Rusija |
Gradovi | Solikamsk, Berezniki, Naberežnije Čelni, Nižnjekamsk, Perm, Čistopolj |
Hidrografija | |
Izvor – aps. visina | Kamsko gorje (Udmurtska Republika) 336 m |
Ušće – aps. visina | Volga, kod grada Čistopolja (Tatarstan) ? m |
Dužina | 1805[1][2] km |
Pritoke | Vjatka, Belaja, Kosa, Višera, Silva, Čusovaja |
Hidrologija | |
Protok – srednji | 3800[2] m³/s |
Sliv – površina | 522.000[1] km² |
Ulijeva se u | Volgu |
Transport | |
Plovnost | 1 535 km od ušća do grada Rudnični[1] |
Kama (ruski: Ка́ма) je rijeka u evropskom dijelu Rusije, najveća lijeva pritoka Volge duga 1805 km[1][2]
Kama izvire kod mjesta Kuliga, u Udmurtskoj Republici[2] (zapadno od Perma), zatim teče u pravcu sjeverozapada nekih 200 km u smjeru grada Lojno, nešto prije njega skreće na sjeveroistok i tako teče slijedećih 200 km.
Zatim ponovno mjenja smjer i teče prema jugu, pa nakon toga na zapad kroz Permski kraj. Ponovno ulazi u UdmurtskuRepubliku, a zatim u Tatarstan u kom ima ušće u Volgu, kod Kujbiševskog akumulacionog jezera.
Kama ima porječje veliko oko 522.000 km², koje se proteže preko Udmurtske Republike do Tatarstana. Prosječni protok rijeke je 3800 m³/s na ušću u Volgu. Vodostaj rijeke jako oscilira, najveći je u proljeće (od marta do juna) kad se tope snijegovi, praktički tada protječe 60% voda rijeke[2] Rijeka je plovna do grada Rudnični punih 1535 km uzvodno, ali samo ljeti, jer se zimi zaledi od novembra do maja.[1]
Kama je bila neobično značajna prometnica u ruskoj historiji, jer se njome preko Volge išlo za Ural i Sibir.
Na Kami je izgrađeno od polovice 20. vijeka puno brana i velikih akumulacija za hidroelektrane.[1]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „Kama River” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 25. 11. 2012.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 „Кама (река в Европ. части СССР)” (ruski). Большая советская энциклопедия. Pristupljeno 25. 11. 2012.[mrtav link]