Belaja (Kama)

Izvor: Wikipedia
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Belaja
Бе́лая
Мост через реку Белую (Ишимбай).jpg
Lokacija
Države Rusija
GradoviSalavat, Sterlitamak. Kod grada Ufa
Hidrografija
Izvor
  – aps. visina
Iremel (Baškirska Republika)
m
Ušće
  – aps. visina
Kama, Nižnjekamsko jezero (Tatarstan)
m
Dužina1420[1][2] km
PritokeUfa i Djoma
Hidrologija
Protok
  – srednji

858[2] m³/s
Sliv
  – površina

142.000[2] km²
Ulijeva se uKamu
Transport
Plovnostod ušća do Ufe

Belaja (ruski: Бе́лая, tatarski: Агыйдел) je velika pritoka rijeke Kame (pritoke Volge) duga 1420 km.[1][2]

Hidrografija[uredi | uredi kod]

Belaja izvire na obroncima Planine Iremel u južnom Uralu iz močvare istočno od grebena Avaljak, 4 km od sela Novohusainovo.

Od izvora teče u pravcu jugozapada, kod mjesta Mopeuz okreće na sjever i protječe kroz gradove; Salavat, Sterlitamak. Kod grada Ufa, prima svoje najveće pritoke Ufu i Djomu. Od Ufe počinje jako meandrira, sve do svog ušća u Nižnjekamsko akumulaciono jezero, na rijeci Kami u Tatarstanu.[1]

Karta sliva Belaje

Belaja ima sliv velik oko 142.000 km², koje se proteže preko Baškirske Republike do Tatarstana. Prosječni istjek rijeke je 858 m3/s.

Vodostaj rijeke jako oscilira, najveći je u proljeće od apria do jula) kad se tope snijegovi, praktički tada protječe 60% voda rijeke[2] Rijeka je plovna do grada Sterlitamaka u proljeće, a do Ufe u ljeto. Zimi se zaledi od novembra do aprila.[2]

Povezane stranice[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 Belaja River (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 25. 11. 2012. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Кама (река в Европ. части СССР) (ruski). Большая советская энциклопедия. Pristupljeno 25. 11. 2012. [mrtav link]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]