Kadija
| Kadija Kadı | |
|---|---|
 | |
| Država | .svg){kind=small} Osmansko Carstvo
|
Kadija (turski: Kadı, od arapskog: قاضي ) je naziv za islamskog sudiju koji donosi odluke u skladu sa šerijatskim pravom.[1]
Kadija se u načelu bavio samo vjerskim aspektom nekog pravnog predmeta, dakle predmetima oko nasljeđa, vakufima, brakovima i razvodima, iako se teoretski njegova nadležnost protezala i na građansko i kazneno pravo.[1]
Ispočetka je rad kadija bio ograničen na neku vrst savjetništva, oni nisu bili direktno administrativno osoblje, već su samo arbitrirali u sporovima i balansirali presude u predmetima koji su drugi obradili. Vremenom su oni preuzeli na sebe upravljanje vakufima (vjerskim zakladama), brigu o imovini siročadi, hendikepiranih osoba i svih drugih koji se nisu mogli brinuti o vlastitim interesima, te nadzor nad udajama žena bez skrbnika. [1]
U svim tim pitanjima kadijina odluka je bila konačna.[1]
Kako su kadije obavljale ključnu funkciju u ranom islamskom društvu, od njih se ispočetka zahtjevalo samo da bude punoljetni slobodni muškarac, musliman, dobrog karaktera, i da dobro poznaje šerijatsko pravo.[1]
Kadije su već tokom 7. i 8. vijeka trebali biti sposobni isčitavati određene pravne propise iz dobrog poznavanja Kurana i hadisa (pouka koje je poslanik Muhamed izgovorio ili na neki drugi način sugerirao) i imati osjećaj za idžmu (konsenzus uleme). Taj pogled je kasnije izmijenjen kako bi se omogućilo da se kadije koriste kao apsolutnim autoritetom u svom poslu, stavovima jedne od četiri ortodoksne islamske pravne škole. [1]
Drugi Kalif Omar je bio prvi islamski lider koji je počeo imenovati kadije da eliminira potrebu da osobno arbitrirara u svakom sporu koji je nastao u njegovoj ummi (zajednici). Nakon tog se smatralo da je vjerska dužnost vladara, da osigura provođenje pravde, preko imenovanja kadija.[1]
Kadije su bile nosioci pravnog sistema Osmanskog Carstva, kojim je bio obuhvaćen dobar dio Balkana, iz tih vremena ostala je narodna uzrečica: Kadija te tuži, kadija te sudi.