Idžma

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Idžma (arap. إجماع) je arapski termin koji označava konsenzus islamskog ummeta oko nekog zakona u šerijatskom pravu. Hadis Muhameda "Moj ummet se neće složiti u grešci" je često navođen kao podrška sistemu zagovarača konsenzusa. Sunitski muslimani smatraju da je konsenzus oko nekog šerijatskog zakona, treći izvor po redu u izglasavanju tog zakona, nakon Kurana i hadisa. Dosta islamskih učenjaka smatra sistem "Idžma" dodirnom točkom sa modernom demokracijom.

Mudžtehidi[uredi - уреди | uredi izvor]

Ljudi koji su osposobljeni da donose zakone Islamskog prava se nazivaju mudžtehidi. Da bi konsenzus bio punopravan, moraju se ispuniti sljedeći uvjeti:

  • a) da u vrijeme pojave pitanja postoji više mudžtehida, a ako nema mudžtehida ili je samo jedan, ne može se ustanoviti idžma;
  • b) da svi mudžtehidi imaju jedinstven stav o određenom pitanju, a ako bi se određeni mudžtehidi izdvojili sa svojim stavom, nema Idžma;
  • c) da se njihova jedinstvenost ustanovi nakon iznošenja mišljenja pojedinačno.

Vrste Idžma[uredi - уреди | uredi izvor]

  • 1) Jasni idžma, koji postoji kada se mudžtehidi jednog vremena izjasne i istaknu svoje stavove te se slože o određenom šerijatskom pitanju. Njihovo isticanje dotičnog stava može biti putem fetve ili presude, odnosno riječju ili djelom.
  • 2) Prešutni idžma, koji postane kada neki mudžtehid ili grupa mudžtehida jednog vremena istakne i iznese svoj stav o određenom šerijatskom pitanju, a ostali prešutno odobre takav stav

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]