Jean Antoine Watteau

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Antoine Wateau
rokoko

Slika Rosalbe Carriera iz 1721.
Rođenje 10. listopada 1684.
Valeciennes, Francuska
Smrt 18. kolovoza 1721.
Noget-sur-Marne, Francuska
Opus
Polje crtež - slikarstvo
Znamenita djela
Polazak na Kiteru
Parisov sud
Harlekin
Dvorski bal
Inspiracija

Jean-Antoine Watteau ili Antoine Watteau (10. listopada 1684., Valeciennes18. kolovoza 1721., Noget-sur-Marne) je jedan od najistaknutijih predstavnika francuskog slikarstva 18. stoljeća i najvažniji prethodnik, ponekad nazivan i začetnikom, rokokoa.

Život i djelo[uredi - уреди | uredi izvor]

Ukrcavanje za Kiteru, (1717., ulje na platnu, 128 × 193 cm, Schloß Charlottenburg, Berlin.

Watteau napušta "veličanstveno" slikarstvo kakvim se bave na dvoru Luja XIV. i nadahnuće radije traži u djelima velikih holandskih i flamanskih umjetnika iz 17. stoljeća i bakropisa Jacquesa Callota.

Toplim, senzualnim i bogatim koloritom, te osebujnim gracioznim stilom slikao je galantne prizore u idealiziranom krajoliku (Polazak na Kiteru, Zabava u prirodi, Poduka u ljubavi).

Pierrot ili "Gilles" (lik iz comedia dell'arte), oko 1718.-1719., ulje na platnu, Louvre, Pariz.

Polazak na Kiteru (1717.) je jedno od najpoznatijih i najtajanstvenijih slika 18. stoljeća; njome se u slikarstvo uvodi tema fêtes galantes koja će u rokokou odigrati jako važnu ulogu. Ovom temom se svijet promatra kao "kazalište prirode" u kojem pripadnici mondenih društvenih krugova uživaju u dokolici. Slika prikazuje veselo društvo u otmjenoj odjeći kako se padinom spušta do obale mora odakle polaze do hrama božice ljubavi – Afrodite na otoku Kiteri; izlet očito posvećen zabavi i ljubavi. Watteau je dočarao raskošne boje kasne jeseni, sunce je na zalazu, a i skupina silazi u udaljenu, neizvjesnu i maglovitu dubinu. Slikar, kao prorok, simbolično prikazuje sudbinu visokog feudalnog društva koje će u najvećem obilju i najljepšem trenutku morati sići s povijesne pozornice nakon francuske građanske revolucije 1789.

Watteau je slikao i mitološke kompozicije (Parisov sud) i neobične likove iz commedije dell'arte (Talijanska komedija; Harlekin; Nonšalantni mladić).

Njegove žanr-slike odaju anegdotalnost i dobro poznavanje holandskih majstora, a siromaštvo se na njima slikao obojeno zagonetnom i ljupkom melankolijom.

Njegov kozmopolitski ukus i senzibilitet pridonijeli su višeznačnoj složenosti Watteauova djela – bogatstvu aluzija, dvosmislenim značenjima, a često i nepronicljivosti i fantazmagoričnosti u kojima se odražavaju proturječja njegova vremena.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]