Jarsan
Jarsan ili Ahl-e Hakk (kur. یارساﻥ - Jâresân; perz. اهل حق - Ahl-e Hakk; hrv. „Narod istine“[1]) je sljedba nastala je na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće na području današnje Kermanšaške i Luristanske pokrajine u Iranu[1], a njenim se osnivačem smatra Sultan Sahak. Iako vuče korijene iz šijitskog oblika islama, jarsan se ne smatra njegovim ogrankom dok se zoroastrijski utjecaj očituje u izraženom dualizmu[2]. Ono što jarsan okvirno razlikuje od zoroastrizma i jesidske religije (također kurdska sljedba) jest izričito odbacivanje svake vrste kaste, klase ili položaja[3]. Religijska literatura jarsana pisana je većinom na guranskom kurdskom[4][1], odnosno u manjoj mjeri na perzijskom jeziku. Sljedbenici jarsana velikim su dijelom podijeljeni u brojne etničke i plemenske skupine[1] koje ne uključuju samo Kurde kao osnivače već i Lake, Perzijanci, Azere, Arape i druge narode. Također, uz manjak standardne religijske literature postoji i jaka segmentacija[1] zbog čega je teško utvrditi njihovu brojnost.
Veze[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
- (en) Halm, Heinz (15. 12. 1984.). Ahl-e Ḥaqq. New York. Arhivirano iz originala na datum 2010-12-08. Pristupljeno 2013-06-18.
- (en) Hamzeh'ee, M. Reza (1990.). The Yaresan: a sociological, historical, and religio-historical study of a Kurdish community. Islamkundliche Untersuchungen. Berlin: Klaus Schwartz Verlag. ISBN 3-922968-83-X.
- (en) Kehl-Bodrogi, Krisztina; Kellner-Heinkele, Barbara; Otter-Beaujean, Anke (1997.). Syncretistic Religious Communities in the Near East. Leiden: Brill Publishers. ISBN 90-04-10861-0.
- (en) Kreyenbroek, Philip G. (20. 7. 2005.). Kurdish Written Literature. New York. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-10. Pristupljeno 2013-06-18.