Jamal Lasri
| Prof. Jamal Lasri | |
 | |
| Rođenje | 1973 Casablanca,  Maroko
|
|---|---|
| Prebivalište |  Saudijska Arabija
|
| Polje | Kemija |
| Alma mater | Univerziteta u Valensiji |
| Akademski mentor | José Sepúlveda-Arques (http://www.uv.es/sepulved/) |
Jamal Lasri (na Arapskom: جمال العسري) je Portugalski i Marokanski kemičar. Rođen je 1973. godine u Kazablanci. Diplomirao je hemiju na Univerzitetu Hassan II Kazablanka Maroko (1997). Preselio se u Španiju radi doktorskih studija na Farmaceutskom Fakultetu Univerziteta u Valensiji pod mentorstvom Prof. José Sepúlveda-Arques.[1] Njegov doktorski rad se odnosi na sintezu pirido[3,2-d]pirimidina-2,4-diona,[2] novih puteva za sintezu N-tozilgvanidina cijepanjem prstena 1,2-dihidro-2-toziliminopirimidina[3],[4] i proučavanje intermolekularne reakcije transamidacije N-karbamoilmetil-N'-tozilgvanidin s amina.[5],[6] Doktorirao je organsku hemiju na Univerzitetu u Valensiji 2004. godine (Excellent Cum Laude).[7]
Pt(II)_reported_by_Lasri_et_al.png)
-phthalamide_Pd(II)_complex_reported_by_Jamal_Lasri_et_al.png)
Karijera[uredi | uredi kod]
U septembru 2004. godine, započeo je postdoktorsko istraživanje, financirano stipendijom Fondacije Bancaja - Caja Castellón, na Univerzitetu Jaume I (Kastelon, Španija), gdje se pridružio grupi Prof. Santiago Vicente Luis,[8] gdje radi na dizajnu i sintezi novih bakrenih bis(oksazoline) polimernih sistema i njihovoj upotrebi kao heterogenih katalizatora za reakcije ciklopropanacije.
U maju 2005, seli se u Portugal gdje radi kao postdoktorski istraživač, finansiran stipendijom Fundação para a Ciência e Tecnologia, na Instituto Superior Técnico - Univerziteta u Lisabonu.
U januaru 2008, imenovan je za neovisnog istraživača - naučnog saradnika (Program Ciência 2007) na Instituto Superior Técnico. Njegov rad odnosio se na metal-posredovane sinteze heterocikličkih spojeva putem [2+3] cikloadicije,[9],[10],[11] mikrotalasno potpomognute C-C reakcije vezivanja u vodi,[12],[13] ili u nadkritičnim CO2,[14] peroksidativne oksidacija alkohola,[15],[16] i alkani,[17],[18] zelena kemija.
Od septembra 2013. godine, profesor je hemije na King Abdulaziz University (Džeda, Saudijska Arabija).
Od juna 2015. godine, redovni je profesor organske hemije i šef laboratorija za NMR spektroskopiju. Njegova nastavni interesi uključuju organsku hemiju, opću hemiju i okolišnu neorgansku hemiju.
Prof. Lasri objavio je veći broj članaka u stručnim časopisima (neke od njih objavio je u saradnji sa bivšim ministrom obrazovanja VIII ustavne vlade Portugala, Prof. João J. R. Fraústo da Silva[19]) i patentima, a također je sudjelovao u nekoliko nacionalnih i evropskih projekata.
Također je recenzent naučnih časopisa kao Organometallics, Molecules, Inorganica Chimica Acta, Journal of Heterocyclic Chemistry, Central European Journal of Chemistry, Letters in Organic Chemistry, Journal of Organometallic Chemistry, Journal of Chemistry i Inorganic Chemistry.
Govori tečno Arapski, Engleski, Francuski, Portugalski i Španjolski.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Prof. José Sepúlveda-Arques
- ↑ R. Mamouni, M. Aadil, M. Akssira, J. Lasri, J. Sepúlveda. Tetrahedron Lett. 2003, 44, 2745. http://dx.doi.org/10.1016/S0040-4039(03)00273-9
- ↑ J. Lasri, M. E. González, J. Sepúlveda. Synthesis 2003, 845. http://dx.doi.org/10.1055/s-2003-38684
- ↑ P. Fernandez, A. Ubeda, I. Guillén, J. Lasri, M. E. González, M. Akssira, J. Sepúlveda. Eur. J. Med. Chem. 2003, 38, 289. http://dx.doi.org/10.1016/S0223-5234(03)00013-8
- ↑ M. E. González, E. Castillo, J. Lasri, J. Sepúlveda. Prog. React. Kinet. Mech. 2004, 29, 311. http://dx.doi.org/10.3184/007967404775363426
- ↑ J. Lasri, M. E. González, J. Sepúlveda. Org. Lett. 2003, 5, 3851. http://dx.doi.org/10.1021/ol035377z
- ↑ „Estudio de las aplicaciones sintéticas de la reacción de 2-tosiliminodihidropirimidinas con nucleófilos”. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-05. Pristupljeno 2013-05-07.
- ↑ „Prof. Santiago Vicente Luis Lafuente”. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-05. Pristupljeno 2013-05-07.
- ↑ J. Lasri, Polyhedron 2013, 57, 20. http://dx.doi.org/10.1016/j.poly.2013.04.017
- ↑ J. Lasri, M. N. Kopylovich, M. F. C. Guedes da Silva, M. A. Januário Charmier, A. J. L. Pombeiro, Chem. Eur. J. 2008, 14, 9312. http://dx.doi.org/10.1002/chem.200800510
- ↑ J. Lasri, M. A. Januário Charmier, M. Haukka, A. J. L. Pombeiro, J. Org. Chem. 2007, 72, 750. http://dx.doi.org/10.1021/jo061659b
- ↑ J. Lasri, M. F. C. Guedes da Silva, M. N. Kopylovich, S. Mukhopadhyay, M. A. Januário Charmier, A. J. L. Pombeiro, Dalton Trans. 2009, 2210. http://dx.doi.org/10.1039/b813996b
- ↑ J. Lasri, T. C. O. Mac Leod, A. J. L. Pombeiro, Appl. Catal. A: Gen. 2011, 397, 94. http://dx.doi.org/10.1016/j.apcata.2011.02.019
- ↑ R. R. Fernandes, J. Lasri, M. F. C. Guedes da Silva, A. M. F. Palavra, J. A. L. da Silva, J. J. R. Fraústo da Silva, A. J. L. Pombeiro, Adv. Synth. Catal. 2011, 353, 1153. http://dx.doi.org/10.1002/adsc.201000909
- ↑ P. J. Figiel, M. N. Kopylovich, J. Lasri, M. F. C. Guedes da Silva, J. J. R. Fraústo da Silva, A. J. L. Pombeiro, Chem Commun. 2010, 46, 2766. http://dx.doi.org/10.1039/b922738e
- ↑ M. N. Kopylovich, Y. Yu. Karabach, M. F. C. Guedes da Silva, P. J. Figiel, J. Lasri, A. J. L. Pombeiro, Chem. Eur. J. 2012, 18, 899. http://dx.doi.org/10.1002/chem.201101688
- ↑ R. R. Fernandes, J. Lasri, M. F. C. Guedes da Silva, J. A. L. da Silva, J. J. R. Fraústo da Silva, A. J. L. Pombeiro, Appl. Catal. A: Gen. 2011, 402, 110. http://dx.doi.org/10.1016/j.apcata.2011.05.035
- ↑ R. R. Fernandes, J. Lasri, A. M. Kirillov, M. F. C. Guedes da Silva, J. A. L. da Silva, J. J. R. Fraústo da Silva, A. J. L. Pombeiro, Eur. J. Inorg. Chem. 2011, 3781. http://dx.doi.org/10.1002/ejic.201100460
- ↑ „Prof. João J. R. Fraústo da Silva”. Arhivirano iz originala na datum 2015-07-07. Pristupljeno 2015-08-21.
