Jagodić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Jagodić (druge varijante su Jagodic, Jagodič, Jagoditsch, Yagodich) je prezime odnosno matronimik izveden iz ženskog imena Jagoda i slovenskog sufiksa -ić.

Porijeklo i predanje[uredi | uredi kod]

Lamenta de foris, VIII, 205v, 23. juni 1429, prvi poznati izvor prezimenu Jagodić

Porijeklo prezimena Jagodić nije još sasvim razjašnjeno, ali se sigurno vodi do ženskog imena Jagoda. Time prezime Jagodić predstavlja matronimsko prezime.

Ima nekoliko predanja, po kojim su Jagodići uzeli prezime po nekoj Babi Jagodi. Dalje postoji i predanje, po kome su preci pojedinih Jagodića dobili prezime po svome gazdi, koji je bio od Jagodića. Takva predanja susrećemo uglavom u regijama koja su pripadale Vojnoj krajini. Uzevši u obzir da su u 18. i 19. vijeku bile prisutne tri plemićke porodice Jagodića na ovom prostoru, to se prednje sasvim uklapa.

U drugim porodičnim predanjima novodoseljena hajdučka plemena iz Crne Gore uzimaju novo prezime Jagodić, kako bi izbjegli osvetu Osmanlija i izbrisali tragove hajdukovanja. Postoje predanja, po kojem su preci uzeli prezime svoga očuha, ili po kojima su preci uzeli djevojačko prezime svoje prababe.

Prezime Jagodić se pominje u habsburškim, venecijanskim i osmanlijskim arhivima. Po tim izvorima se geografsko porijeklo Jagodića može svrstati u srpskohrvatski govorni prostor.

Rasprostranjenost[uredi | uredi kod]

Ima više hiljada nosioca prezimena Jagodić u svim pisanim varijantama. Najčešće varijante su:

Prema izvorima genealoškog instituta Forebears DMCC, najveći broj Jagodića ima u Sloveniji (oko 1.500). Prezime Jagodić, Jagodic ili Jagodič takođe je prisutno u Srbiji (oko 1.200), u Bosni i Hercegovini (oko 1.050) i u Hrvatskoj sa oko 800 nosioca prezimena. Po Božidaru Finku, broj Jagodića u Hrvatskoj je bio znatno veći prije 1976. godine. Ne postoje tačne brojke od prije Prvog i Drugog svjetskog rata, ali je sasvim izvjesno došlo do umanjenja broja Jagodića na prostoru Hrvatske, što zbog rata, što zbog kolonizacije u Vojvodini i istočnoj Slavoniji.

Naselja imenom Jagodići se nalaze u opštinama Bugojno i Goražde. Ima bezbroj zaselaka koja nose ime Jagodići, iako tamo danas Jagodića u nekim slučajevima više i nema. Oni se nalaze u Buzetu na Istri, u Pokupskom, u Podovima kod Sanskog Mosta, u Rekavicima kod Banja Luke, u Šnjegotinu, kod Zenice, u Livnom i u Zarožju kod Bajine Bašte.

Arhivska građa[uredi | uredi kod]

Prezime Jagodić se po prvi put pominje u jednom srednovjekovnom dokumentu iz 1429. godine koji se sada nalazi u Državnom arhivu u Dubrovniku. Taj dokument spada u seriju Lamenta de foris, gdje se zapisane sve presude protiv stranaca u srednovjekovnom gradu Ragusa (danas Dubrovnik). Sudski dokument datiran na 23. jun 1429. godine daje izvještaj o tome da se tuži jedan trgovac imenom Vasigl Jagodich (lat. Vasilije Jagodić) čije su mule upale u vinograd gospodina Stephanus de Nale. Sadržaj dokumenta glasi ovako:

Stephanus de Nale, coram domino Rectore ser Nicola Jo. de Poza conqueritur supra Vasigl Jagodich. Eo quia heri eum uno somerio et una mulla intulit sibi damnum in uno suo tereno in vinea positis in Breno. Testes: Dobrilo homo Blaxii de Braicho, Radochna Iuanovich, Simcho Bogaucich."

– Lamenta de foris, VIII, 205v, 23. juni 1429.

U prevodu:

Stefanus de Nale, u prisustvu gospodina rektora Nicola Jo. de Pozda se žali na Vasilija Jagodića. Juče su njegove natovarene mule upale u vinograd kod Brena (?) i tamo nanjijelie štetu. O tome svjedoče Dobrilo (Vlah iz Brajića), Radoša Ivanović i  Simčo Bogovčić.

– Tužbe protiv stranaca u Ragusi, VIII, 205v, 23. juni 1429.

U 15. i 16. vijeku se prezime Jagodić pominje i u gradovima Beograd,[1] u okolini Čačka kao i na otoku Brač,[2] u Šibeniku[3] kao i u Zagorju.[4] Od kraja 17. vijeka prezime Jagodić se sve više javlja na prostoru habsburške Vojne krajine i ostalim krajevima Slavonije.[5][6][7]

Plemići[uredi | uredi kod]

Plemićki grb Jagodića
Portret III. János Jagodics de Kernyécsa

Tokom trajanja vladavine Habsburške monarhije na prostoru današnje Hrvatske i Srbije dolazilo je do raznih talasa migracija u Vojnu krajinu. Tamo su se doseljavale porodice iz južnih krajeva, pretežno sa prostora južne Bosne i Hercegovine. U 18. i 19. vijeku istakle su se tri porodice prezimenom Jagodić, čiji su muški članovi služili u graničarskim jedinicama Habsburške monarhije.

  • 4. mart 1714: Grbovnicu o dodjeli plemstva i grba podijelio je car Karlo III. Franji i Jurju Jagodiću, te Jurjevim sinovima Jurju i Emeriku
  • 24. oktobar 1806: Grbovnu povelju o dodjeli plemstva i grba dao je car Franjo II. graničarskom časniku Alexius Jagodiću, njegovoj supruzi Rozaliji Bernard i djeci: Mihaelu, Franji, Aleksi i Josipu. Očigledna sličnost sa prvim grbom govori o tome da se radi o istim Jagodićima
  • 17. septembar 1824: Grbovnu povelju o dodjeli plemstva i grba dao je car Franjo II. Spasoju Jagodiću, koji dobiva ime Jagodics de Kernyecza. O njima je snimljena televizijska serija Sva ta ravnica.

Prema Enveru Ljuboviću, major Alexius Jagodić potiče porijeklom iz Klisa kod Splita. Služio je u graničarskim regimentom u Glini. Jedan dio ove porodice i danas živi u Lici, tačnije u Ličkom Lešću.[8] Prema Duišinu, sve tri porodice Jagodića potiču od jedne porodice iz Livna.[9] Prema predanjima, Jagodići su najprije doseljeni sa Podrinja, odakle su u 15. vijeku prvo krenuli za Sarajevo, pa preko Travnika do Livna.[10][11]

Genetska genealogija[uredi | uredi kod]

genetičko porijeklo Jagodića
Jagodic DNK projekat (engl. Jagodic DNA project)

U aprilu 2022. godine je sproveden Jagodic DNK projekat (Jagodic DNA project). Ovaj genealoški projekat obuhvata brojku od 15 testiranih rodova, koja nose prezime Jagodić. Odnosno njene varijante Jagodits, Jagodic i Yagodich. Testirani su rodovi iz Slovenije, Mađarske, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Australije. Privatna studija je sprovedena u saradnji sa laboritorijama FTDNA, YSEQ i DNK Centra u Beogradu.

Rezultati studije su publicirani na porodičnoj web stranici.[12]

Haplogrupe[12]
Haplogrupa Pripadnost SNP Nevgen Predictor država, regija
E-V13 05.88 % (n=1) PH1173 Z17264 SRB/Loznica
I2a 23.53 % (n=4) PH908 Y151633, Y3118 BIH/Tuzla, HR/Požega, HR/Ivanić Grad
I1a 11.76 % (n=2) ? M227, S10360 SLO/Kranj, HR/Jasenaš
J1 05.88 % (n=1) ? PF7263 HUN/Vas
J2 05.88 % (n=1) Y22063 M205 BIH/Goražde
R1a 41.17 % (n=7) BY149000, CTS3402, FT288648 Y2613, L1029 BIH/Gradiška, BIH/Glamoč, HR/Obrovac, SRB/Loznica, SRB/Bajina Bašta
R1b 05.88 % (n=1) Z2103 BY611 HR/Grubišno Polje

Poznate ličnosti[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Михаило Ј. Динић (1958). рађа за историју Београда у средњем веку, књига 2. Hrsg.: ГРАЂБА ИЗ ЗЕМУНСКИХ АРХИВА ЗА ИСТОРИЈУ ПРВОГ СРПСКОГ УСТАНКА. str. 49. 
  2. Prof. Andre Jutronić (1950). Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena 1950. str. 2016, 217, 220, 221. 
  3. Krsto Stošić (1941). SELA ŠIBENSKOGA KOTARA. str. 98. 
  4. Paver, Mladen (14. septembra 2014). „Jesu li vaši preci među puntarima?”. Rodoslovlje.HR. Pristupljeno 11. januara 2023. 
  5. Radoslav Lopašić (1894). HRVATSKI URBARI. Zagreb. str. 302. 
  6. E. Kuester (1899). Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nuernburg. str. Taf. 53. 
  7. Viktor Anton Duišin (1939). Zbornik plemstva, II svezak, I dio.. Zagreb. str. 36, 37. 
  8. Enver Ljubovic (2007). Grbovnik Gacke, Krbave, Like, Senja i Vinodola. Koralj, Rijeka. str. 104. 
  9. Viktor Anton Duišin (1939). Zbornik plemstva, II svezak, I dio. 1. Auflage. Nr. 216.. str. 36, 37. 
  10. Dr. Prof. Miloš Bjelovitić (1989). Glamoč - naselja i stanovništvo. str. 170. 
  11. Petar Rađenović (1940). Unac - Antropogeografska ispitivanja. str. 47. 
  12. 12,0 12,1 „Jagodic” (en). DNA project. 20. maja 2022. Pristupljeno 11. januara 2023.