Jablunkovski incident

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Jablunkovski incident
Vrijeme:26. august 1939
Mjesto:Jablunkovski prolaz, Poljska (danas Češka)
Rezultat: taktička pobjeda Poljaka
Sukobljene strane
 Treći rajh
Slovačka Slovačka
Poljska Poljska
Žrtve i gubici
Treći rajh 2 ranjena

Jablunkovski ili Jablonkovski incident (poljski: Incydent jabłonkowski; češki: Jablunkovský incident) {{je bio kratokrajni sukob između poljske vojske na jednoj, i njemačkih paravojnih formacija na drugoj strani, koji se u noći 25/26. augusta 1939. godine odigrao na granici tadašnje Poljske i Slovačke te predstavljao najspektakularniji od svih graničnih sukoba koji su prethodili invaziji Poljske i Drugom svjetskom ratu, a takođe poznat i po tome što se navodi kao prvi komandoski prepad Drugog svjetskog rata.

Do incidenta je došlo nakon što je nacistički vođa bio odobrio pokretanje invazije Poljske, a čiji je plan (Fall Weiss) osim konvencionalni vojnih akcija predviđao i tajne akcije u poljskoj pozadini u svrhu sabotaža ili zauzimanja strateških točaka prije dolaska glavnine njemačkih trupa. Cilj jedne od tih akcija bila je željeznička stanica u selu Mosty u Jablunkova, odnosno tunela koji je prolazio kroz Jablonkovski prolaz, prijevoj koji je predstavljao najkraći put između Varšave i Beča. To je područje, poznato kao Zaolzie, nepunih godinu dana ranije bilo anektirano od strane Poljske tokom komadanja Čehoslovačke. Grupa operativaca njemačke vojne obavještajne službe Abwehr pod komandom poručnika Hans-Albrechta Herznera je dobila zadatak da, odjevena u civilnu odjeću, tokom noći prijeđe slovačko-poljsku granicu, zauzme željezničku stanicu i tunel, deaktivira eventualne poljske eksplozivne naprave i sačeka dolazak 7. pješadijske divizije preko granice.

Hitler je u posljednji trenutak, nadajući se da Britanija i Francuska ipak neće stupiti u rat kako bi zaštitili Poljsku, otkazao napad, ali zapovijed nije došla do Herznera i njegovih ljudi. Njegova grupa, koja je brojala oko 70 (a prema nekim izvorima 24) ljudi, je krenula 25. augusta navečer iz slovačkog gradića Čadca, prešla granicu i oko 4 sata ujutro doprla do željezničke stanice. Njemački operativci su, pucajući u znak upozorenja, zauzeli stanicu i zarobili dio radnika. Međutim, nisu obratili pažnju na podrum, koji je bio predviđen kao poljski vojni komunikacijski centar i bio telefonom povezan sa zapovjedništvom. Jedna od tamošnjih telefonistica je upozorila poljske vladi, koje su odmah uzbunile lokalni garnizon, koji su činili graničarske jedinice i četa elitnih planinskih strijelaca.

Kada su Herzner i njegovi ljudi pokušali zauzeti tunel, tamo ih je dočekala mitraljeska paljba. Shvativši da je napad propao, Herznerovi ljudi su se razbježali po okolnim šumama, a potom, izloženi stalnoj paljbi, uspjeli prijeći natrag preko granice oko podneva. Pri tom je ranjeno 2 njihovih pripadnika.

Doznavši za cijeli slučaj, njemački general Eugen Ott, zapovjednik 7. divizija, je smjesta stupio u kontakt sa poljskim generalom Jozefom Kustonom, zapovjednikom 21. planinske divizije te mu se službeno ispričao, objasnivši kako je napad dijelo "sumanutih pojedinaca".

Kada je nekoliko dana kasnije došlo do invazije, poljske snage su eksplozivom onesposobile prugu i tunel. Nijemci su poslije okupacije Poljske prugu djelomično obnovili u februaru 1940. godine, a u potpunosti 1941. godine.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]