Ivan Matuzović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ivan Matuzović
Datum rođenja1886.
Mesto rođenjaGornja Dubica, kod Bosanskog Šamca

 Austrougarska
Datum smrti5. april 1938. (52 god.)
Mesto smrtiButovo kod Moskve

 Sovjetski Savez
Član KPJ od1919.
Član KPSS od1918.

Ivan Matuzović (1886-1938) je bio bosanskohercegovački revolucionar i komunista, učesnik oktobarske i mađarske revolucije.[1][2]

Bio je blizak prijatelj mađarskog revolucionara Bele Kuna i komandant Jugoslavenske Crvene armije u Sovjetskoj mađarskoj komuni.[3] Jedan je od glavnih protagonista afere Dijamantštajn, odnosno pripreme prevrata u Kraljevini SHS 1919.

Ubijen je tokom Staljinove čistke u SSSR.

Biografija[uredi | uredi kod]

Ivan Matuzović rođen je u Gornjoj Dubici kod Bosanskog Šamca. Po zanimanju pekarski radnik. Pre rata je bio socijaldemokrata. Kao austrougarski vojnik 1915. pao je u rusko zarobljeništvo. U logoru se povezao sa ruskim boljševicima i priključio oktobarskoj revoluciji.[4] Posle pobede revolucije radi u Moskvi na organizaciji Jugoslovenske komunistričke grupe pri RKP(b).

Krajem 1918. odlazi u Mađarsku, gde učestvuje u borbi za uspostavljanje Mađarske Sovjetske Republike. Po dolasku u Mađarsku, organizirao je „Jugoslovensku komunističku frakciju" pri Komunističkoj partiji 20. novembra 1918.[5] Ova Frakcija razvila je živu djelatnost za pripremu revolucije u Jugoslaviji; štampala je velik broj letaka i brošura. Frakcija je izdavala list „Crvena zastava", koji je rasturan i u Jugoslaviji. U mađarskoj revoluciji je vodio odred jugoslavenskih crvenoarmejaca.[6] Bio je blizak prijatelj Bele Kuna.[7]

Posle sloma mađarske komune živi u Beču, gde je uhapšen. Bio je aktivan u klubu jugoslovenskih studenata marksista u Beču, osnovanom 1919. godine.[8] Matuzović je sudjelovao u pripremanju revolucije u Jugoslaviji, koja je navodno trebala započeti 1. svibnja 1919. godine.[9] Bilo je predviđeno da priteknu u pomoć jugoslavenskom proletarijatu i jedinice mađarske Crvene armije.[9] Međutim, vlasti Kraljevine SHS su saznale da se priprema ustanak.

Po povratku u Kraljevinu SHS, Matuzović je uhićen.[3] Jedan je od optuženih u aferi Diamantstein, prvom antikomunističkom procesu u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca 1919. godine.[10]

Po izlaska iz zatvora, odlazi u Beč. Jugoslavenska je policija doznala 1921. godine da komunisti iz Mađarske i Jugoslavije koji su se nalazili u emigraciji, pripremaju akciju na Balkanu, a da je Ivan Matuzović izjavio, u povodu ženidbe Aleksandra Karađorđevića:

Ženi se Aleksandar Poslednji, ali će mu ženidba presesti, jer Matu­zović još nije umro[9].

Iz Beča ubrzo odlazi u Sovjetski Savez. Vraća se u Moskvu, gde živi i radi kao politički emigrant. Radio je kao inspektor u fabrici hleba na periferiji Moskve. Uhapšen je 17. februara 1938. i osuđen na smrt zbog "špijunske i diverzantske delatnosti". Streljan je 5. aprila 1938. godine na Butilovskom poligonu kraj Moskve.[11]

Posmrtno je rehabilitovan septembra 1957. godine.[11]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Tekst grupe autora u Općoj enciklopediji JLZ Zagreb 1979. tom 5 str. 373.

Reference[uredi | uredi kod]

Povezano[uredi | uredi kod]