Ilija Zovko

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ilija Zovko
Rođenje 10. kolovoza 1941.
Imotski, Hrvatska
Smrt 9. studenog 2009.
Split, Hrvatska

Ilija Zovko (Imotski, 10. kolovoza 1941. - Split, 9. studenog 2009.) je bio hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac i dramatik. Bio je glumac splitskog HNK.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Rodio se je u Imotskom 1941. godine. Kazalištem se počeo baviti u imotskom amaterskom Klubu 19, a prvi uspjeh postiže monodramom I dajem ti do znanja Frane Jurića. Za tu interpretaciju biva nagrađen na Festivalu monodrame i pantomime 1976. u Zemunu, nakon čega se posvećuje isključivo glumi. Prvi angažman u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu dobiva u Brešanovoj Svečanoj večeri u pogrebnom poduzeću (1979.), a 1992. postaje stalni član dramskog ansambla toga kazališta. Odigrao je mnoge komade u matičnoj kazališnoj kući (Velika magija, Skup, Libar o’ libra Marka Uvodića Splićanina, Dekameron, Kad se mi mrtvi pokoljemo, Poloneza Oginskog, Antigona, kraljica u Tebi, Otok svetog Ciprijana, Jo ča je život lip, Nevažne priče, Mandragola, Kate Kapuralica, Ribarske svađe) i izvan nje (Plavi Božić, Bižmo ća), kao i na velikom platnu (Pakleni otok, Život sa stricem, Kanjon opasnih igara, Posljednja volja, Fine mrtve djevojke i Muškarac bez brkova). Bio je stalni suradnik na Radiju Split, kao autor emisije Kad se smijah, tad i bijah, koju su činili humoristični i satirični komentari dnevnih događanja. Dobitnik je brojnih nagrada, Marula, Nagrade hrvatskog glumišta, nagrada Ivo Serdar i Marko Fotez. Zovko je napisao i četiri dramska teksta: Oprosti Stipe, 2002., Francuzica, 2005., Ženica, 2007., Priredba, 2008., a zajedno su objavljeni u knjizi Poker lišina 2008.

Zovkov kazališni svijet, pisan ili izvođen, otkrivao je iznova male ljude, društvene marginalce, nevažne sudbine i njihove ne nevažne priče.

Filmografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Televizijske uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Filmske uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske.