Humberstone i Santa Laura

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Koordinate: 20°12′30″S 69°47′40″W / 20.20833°S 69.79444°W / -20.20833; -69.79444

Rafinerije salitre Humberstone i Santa Laura
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Oficina Humberstone.jpg

 Čile

Humberstone i Santa Laura na karti Čilea
Humberstone i Santa Laura
Humberstone i Santa Laura
Lokacija Humberstonea i Santa Laure u Čile
Registriran: 2005. (29. zasjedanje)
Vrsta: kulturno dobro
Mjerilo: ii, iii, iv
Ugroženost: 2005.-
Referenca: UNESCO

Humberstone i Santa Laura su dva bivša rudnika salitre i radnička naselja, na sjeveru Čilea u pustinji Atacama u Regiji Tarapacá, pored grada Pozo Almonte. Oni su 2005. upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Americi, a na popis ugroženih mjesta svjetske baštine su dospjeli iste godine zbog krhkog stanja građevina usljed četrdesetogodišnjeg nemara, oštećenja vandala i djelomičnog pljačkanja.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Humberstone

Kompanija Guillermo Wendell, koja se bavila iskapanjem salitre, osnovala je rudnik Santa Laura 1872. godine kada je taj kraj pripadao Peruu. Nazvao ga je po svetoj Lauri iz Cordobe. Iste godine James Thomas Humberstone je osnovao "Peruansku kompaniju salitre" i rafineriju "La Palma". Oba rudnika su se ubrzano razvijale, a oko njih su nikli gradići s karakterističnim građevina u engleskom stilu.

Dok se La Palma razvijala u najveći pogon salitre na svijetu, Santa Laura je propadala i 1902. ju je preuzela kompanija Tamarugal, a 1913. je obustavila proizvodnju sve dok nije uveden Shanks postupak ekstrakcije salitre koji je ubrzao proizvodnju.

Oba rudnika su svojom velikom proizvodnjom utjecale na razvoj poljoprivrednih područja Sjeverne i Južne Amerike, ali i Europe, a donosile su i veliko bogatstvo Čileu. No, Velika gospodarska kriza 1929. godine i postupak umjetne sinteze amonijaka, koji su razvili Fritz Haber i Carl Bosch, čime je započela proizvodnja umjetnog gnojiva, su doveli ove dvije rafinerije do bankrota. Godine 1934. obje rafinerije je kupila kompanija COSATAN (Compañía Salitrera de Tarapacá y Antofagasta) koja ih je modernizirala i La Palma (koju su u čast osnivača preimenovali u Humberstone) je 1940-ih postao najuspješniji rudnik salitre.

Rudnici su napušteni 1960-ih nakon bankrota kompanije COSATAN 1958. godine. Nakon što su njihovi gradići 1970-ih postali "gradovi duhova", proglašeni su nacionalnim spomenicima i otvoreni su turistima. Godine 2005. postali su UNESCO-va svjetska baština kao mjesta specifične pampinos kulture radnika iz Čilea, Perua i Bolivije. Naime, njihova kultura je bila bogata jezicima, kreativnošću, solidarnošću i prije svega borbom za socijalnu pravdu koja je utjecala na razvoj iste širom svijeta.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]