Bakar(I) sulfid

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Halkocit)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bakar(I) sulfid
IUPAC ime
Drugi nazivi Kupro sulfid
halkocit
Identifikacija
CAS registarski broj 22205-45-4 DaY
PubChem[1][2] 62755
ChemSpider[3] 8305611 DaY
ChEBI 51114
RTECS registarski broj toksičnosti GL8910000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula Cu2S
Molarna masa 159,16 g/mol
Gustina 5,6 g/cm3[4]
Tačka topljenja

1130 °C[5]

Rastvorljivost u vodi Nerastvoran je
Rastvorljivost neznatno je rastvoran u HCl; rastvoran je u NH4OH, KCN; razlaže se u HNO3, H2SO4
Opasnost
EU-indeks Nije na listi
Tačka paljenja Nije zapaljiv
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni Bakar(I) oksid
Bakar(I) selenid
Drugi katjoni Nikal(II) sulfid
Bakar(II) sulfid
Zink sulfid

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Bakar(I) sulfid je bakar sulfid, hemijsko jedinjenje bakra i sumpora. Njegova hemijska formula je Cu2S. On se nalazi u prirodi u mineralu halkocitu. On ima uzak stehiometrijski opseg od Cu1.997S do Cu2.000S.[6].

Priprema i reakcije[uredi | uredi kod]

Cu2S se može pripremiti jakim zagrevanjem bakra u sumpornoj pari ili H2S[5]. Reakcija bakarnog praha u istopljenom sumporu brzo proizvodi Cu2S, dok je kuglicama bakra potrebna mnogo viša temperatura.[7] Cu2S reaguje sa kiseonikom da formira SO2:[8]

2Cu2S + 3O2 → 2Cu2O + 2SO2

U proizvodnji bakra dve trećine istopljenog bakar sulfida se oksiduje na gornji način, a Cu2O reaguje sa neoksidovanim Cu2S da formira Cu metal:[8]

Cu2S + 2Cu2O → 6Cu + SO2

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Pradyot Patnaik. Handbook of Inorganic Chemicals. McGraw-Hill, 2002, ISBN 0-07-049439-8
  5. 5,0 5,1 Greenwood, Norman N.; Earnshaw, A. (1984). Chemistry of the Elements. Oxford: Pergamon. str. 1373. DOI:10.1002/crat.2170200510. ISBN 0-08-022057-6. 
  6. An electrochemical investigation of the system copper-sulfur, R. W. Potter, Economic Geology; 1977; 72;. 8; 1524-1542
  7. The formation of Cu2S from the elements I. Copper used in form of powders, Blachnik R., Müller A., Thermochimica Acta, 361, 1-2, (2000), 31-52, DOI:10.1016/S0040-6031(00)00545-1
  8. 8,0 8,1 Egon Wiberg, Arnold Frederick Holleman (2001) Inorganic Chemistry, Elsevier ISBN 0-12-352651-5

Literatura[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]