Fosforitni rat
Fosforitni rat (estonski: Fosforiidisõda) naziv je za kampanju za zaštitu okoliša iz 1987. godine koja se dogodila u Estonskoj SSR povodom objavljivanja plana sovjetske vlade o eksploataciji fosforita u okrugu Lääne-Viru. Bio je to prvi ekstenzivni protestni pokret u Estonskoj SSR, a koji se danas smatra početkom procesa obnove estonske državnosti.[1] Pokret je bio uspješan u ostvarivanju svojih temeljnih ciljeva (službena Moskva odustala je od svog plana), ali je imao i značajan utjecaj na događaje koji će dobiti naziv Raspjevana revolucija.[2][3][4]
Zaštita okoliša postala je tema u Sovjetskom Savezu nakon katastrofe u Černobilju 1986. godine. Otvaranje te teme bila je direktna posljedica politike glasnosti koju je inicirao sovjetski čelnik Mihail Gorbačov. Mediji su masovno izvještavali o onečšićenju jezera Ladoga i Bajkalskog jezera, a revolt Latvijaca protiv izgradnje dodatne hidroelektrane na rijeci Daugavi postao je jedna od glavnih tema u zemlji. U Estoniji, najveći je problem bio plan sovjetske vlade da otvori niz rudnika fosforita u okrugu Lääne-Viru. Pripreme za ovaj projekt počele su još 1970-ih godina, a sredinom 1980-ih bile su gotove tako da su planirani rudnici gotovo postali stvarnost nedaleko od grada Rakverea. Iako je rudnik trebao zaposliti oko 10,000 radnika, ekološka katastrofa i zagađenje vode bile su neizbježne. Uz to, to bi dovelo i do značajnog povećanja broja ruskih radnika u Estoniji, a populacija Rakverea bi se popela s dvadeset na čak pedeset tisuća.
Planovi i izgradnja rudnika bili su državna tajna sve do 1987. godine, kada je estonska javnost doznala za njih.[3][4] Početkom te godine ispostavilo se da su planovi već u poodmakloj fazi te da je eksploatacija trebala započeti u drugoj polovici 1990-ih.[3] Ove informacije izazvale su bijes lokalnog stanovništva. Mediji, koji su se postepeno oslobađali od državne kontrole i cenzure, podržali su narodni otpor prema rudnicima fosforita. Vodstvo Estonske SSR našlo se na udaru kritika jer su sve ovo skrivali od javnosti. Narod je zahtijevao da se svi planovi zaustave, a sve je kulminiralo u proljeće 1987. godine, kada su studenti organizirali dva mirna prosvjeda u Tartuu, noseći prosvjedne plakate i majice.[2] Važan događaj zbio se i 8. svibnja 1987. godine, kada je Priit Pärn u časopisu Sirp ja Vasar (srpskohrvatski: Srp i čekić) objavio karikaturu naslova "Samo govna!" (estonski: Sitta kah!), koji je prikazivao seljaka kako lopatom po polju razbacuje gnjojivo u obliku Estonije. Karikatura je postala tema debate diljem zemlje te je danas vjerojatno najpoznatija karikatura u historiji Estonije.[5][6]
Ipak, bili su uspješni. Takozvani Fosforitni rat oslabio je u drugoj polovici 1987. godine[7] kada su estonske vlasti, nakon velikog pritiska javnosti, postigle dogovor sa službenom Moskvom o obustavi izgradnje rudnika.[8] Tada je, također, postalo jasno da ekonomski krahirani Sovjetski Savez uopće ne može priuštiti izgradnju novih rudnika.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Phosphorite War Arhivirano 2021-02-23 na Wayback Machine-u Estonica. Ecyclopaedia about Estonia
- ↑ 2,0 2,1 Subrenat, Jean-Jacques, ur. (2004). Estonia: identity and independence. New York: Rodopi. ISBN 90-420-0890-3.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Miljan, Toivo (2004). Historical dictionary of Estonia. Oxford: Scarecrow Press. str. 558. ISBN 9780810865716.
- ↑ 4,0 4,1 Vogt, Henri (2005). Between Utopia and disillusionment : a narrative of the political transformation in Eastern Europe. New York; Oxford: Berghahn Books. str. 333. ISBN 1-57181-895-2.
- ↑ Kolk, Tiina (2007-04-27). „Priit Pärn - Botaanik kunstimaailmas” (Estonian). Äripäev. Pristupljeno 2009-10-22.[mrtav link]
- ↑ Lõhmus, Maarja (2004). „An effect of meaning-breaker: Analysis of the cartoon 'Just shit'”. Semiotica 150 (1): 257–282. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-19. Pristupljeno 2009-10-22.
- ↑ Raudsep, Rein (1997). „Kümme aastat fosforiidisõjast” (Estonian). Eesti Loodus (7). Arhivirano iz originala na datum 2012-02-24. Pristupljeno 2009-10-22.
- ↑ Laurisaar, Riho (2007-05-26). „Fosforiidisõda päästis Kirde-Eesti looduse pöördumatust hävingust” (Estonian). Eesti Päevaleht. Arhivirano iz originala na datum 2008-04-26. Pristupljeno 2009-10-22.