Filemon i Baukida

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Filemon i Baukida
Φιλήμων και Βαυκίς
Filemon i Bauknida ugošćuju bogove, slika Adama Elsheimera
Filemon i Bauknida ugošćuju bogove, slika Adama Elsheimera
Filemon i Bauknida ugošćuju bogove, slika Adama Elsheimera

Filemon i Baukida (grčki: Φιλήμων και Βαυκίς) je priča iz grčke mitologije, jedna od brojnih varijacija mita o Velikom potopu, ali i priča o skromnosti kao vrlini koju bogovi ipak nagrađuju.

To je priča o siromašnom, bogobojaznom bračnom paru ostarjelih Frižana koji su jedini pružili gostoprimstvo Zeusu i Hermesu, prerušenima u putnike, koje su im puno bogatiji susjedi uskratili. Njih su bogovi za nagradu - jedine spasili od poplave koja je satrla čitav taj kraj, a njihovu kolibu preobrazili u hram, u kojem su oni na vlastiti zahtjev proveli ostatak života kao njegovi svećenici. Ispunili su im i njihovu skromnu želju da umru u istom trenutku, tako što su ih pretvorili u stabla. [1]

Ta priča došla je do današnjih dana preko Ovidija a ne u grčkom orginalu, koju ju je zabilježio u 8. knjizi svojih Metamorfoza. Varijacije te priče - motiv su raznoraznih bajki brojnih naroda. [1]

Priča o Filemonu i Baukidi

[uredi | uredi kod]

Zeus i njegov sin Hermes, željeli su vidjeti kakvi su ljudi u tom kraju, i koliko su gostoljubivi, zato su preobučeni u obične ljude, pokucali na hiljade vrata - ali ih nitko nije htio primiti, jer su bili sebični i tvrda srca. Na kraju su ih ugostili Filemon i Baukida u svojoj bijednoj kolibici, pokrivenoj slamom na kraju sela. [2]

Oni su ih doista srdačno primili, - dali su im da su operu noge (to je bio za Grke vrhunac ljubaznosti), posjeli za jadan stol i ponudili skromnom večerom. Za početak dok su čekali da se skuha supa od kupusa i suhog mesa, jeli su masline, ukuhani drijen, rotkve, kuhana jaja i sir. Nakon supe na red su došli orasi, smokve, datulje, šljive, jabuke, grožđe i saće meda. [2]Filemon je gostima stalno natakao svoje ne baš staro vino, i tad je primjetio da koliko god gosti popiju - krčag ostaje stalno pun, to mu je bio znak da nema posla sa običnim ljudima već bogovima. [2]

Zbog tog su se prestrašili da nisu dostojno počastili svoje goste pa su potrčali vani da zakolju svoje jedino blago - gusku, i prinesu je kao žrtvu bogovima. Guska im je pobjegla i potražila utočište između nogu bogova. Oni su joj doista pružili zaštitu - rekavši starcima da je poštede, dodavši da su bogovi i razlog njihova dolaska, i svoju namjeru da sve druge zbog opakosti - kazne. [2]

Zatim su se svi zajedno uputili prema vrhu - dok su se uspinjali čitava dolina pretvorila se u jezero, a sve kuće nestale osim njihove kolibe koja se pretvorila u visoki hram. Tad su bogovi zapitali starce za njihovu želju, a oni su im odgovorili da žele biti njihovi svećenici - u hramu koji se upravo stvorio pred njihovim očima, i da žele umrijeti u isti čas. Bogovi su im želju ispunili - jer dok su umirali Filemon se pretvarao u hrast a Baukida u lipu. [2]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 s” (engleski). Encyclopædia Britannica. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Gustav Schwab (1984.) (hrvatskosrpski). Najljepše priče klasične starine I.. Grafički zavod Hrvatske, Zagreb. str. 65 - 67. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]