Fideizam

Izvor: Wikipedia
Dio serije članaka na temu
Bog

Općeniti pristupi
Agnosticizam  Ateizam  Deizam  Henoteizam
Ignosticizam  Mizoteizam  Monizam
Monoteizam  Nonteizam  Pandeizam
Panenteizam  Panteizam  Politeizam
Teizam  Transcendentalnost  Transteizam
Teologija (prirodna • politička • mistična)


Specifični koncepti
Imena  "Bog"  Postojanje  Rod
Stvoritelj  Arhitekt  Demijurg  Održavatelj
Gospod  Bog  Monada  Koncept
Vrhovno biće  Sve  Osobni
Unitarijanizam  Diteizam  Trojstvo
Sveznanje  Svemoć
Sveprisutnost  Svedobronamjernost
u bahaizmu  u budizmu  u kršćanstvu
u hinduizmu  u islamu  u judaizmu
u sikizmu


Iskustvo i ispovijedanje
Vjera  Molitva  Vjerovanje  Otkrovenje
Fideizam  Gnoza  Metafizika
Misticizam  Hermeticizam  Ezotericizam


Vezane teme
Filozofija  Religija  Ontologija
Božji kompleks  Božji gen
Problem zla (Euthyphronska dilema • Teodiceja)
Kaos  Kozmos  Kozmičko jaje


Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Fideizam (od latinske riječi za vjeru: fides i nastavka -izam) je epistemološka teorija koja zagovara nezavisnost vjere od razuma ili teorija koja naučava da su razum i vjera u sukobu, pri čemu je vjera superiornija kada se radi o otkrivanju određenih istina,[1] kao što su "više istine" o božanstvu koje se ne mogu shvatiti razumom nego samo vjerom u objavu.[2] Drugim riječima, fideizam je "učenje koje stavlja vjeru na mjesto znanosti."[3]

Teolozi i filozofi su na razne načine definirali odnos vjere i razuma prilikom određivanja istine metafizičkih koncepata, moralnosti i religijskih uvjerenja. Budući da pojam "fideizam" najčešće koriste protivnici te teorije s ciljem negativnog etiketiranja njenih zastupnika, rijetko koji autor će sam za sebe reći da je fideist (zastupnik fideizma). Fideizam se najčešće pripisuje četvorici filozofa: Pascalu, Kierkegaardu, Williamu Jamesu i Wittgensteinu, premda se potvrda za to često ne može naći ni u njihovim, ni u konceptima i djelima njihovih sljedbenika.[4] Postoji više različitih oblika fideizma.[5]

U kršćanskoj teologiji fideizmom se označava "takvo razumijevanje kršćanske teologije koje odbacuje potrebu (ili, ponekad, mogućnost) kritikâ ili procjenâ na temelju izvora koji se nalaze izvan same kršćanske vjere."[6] Katolički smjer fideizma, "koji malo drži do sposobnosti ljudskog razuma i do pojmovne formulacije vjere", naziva se tradicionalizam.[7]

Pogledajte[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

  1. Amesbury, Richard (2005). "Fideism", u: Stanford Encyclopedia of Philosophy (preuzeto 29. septembra/rujna 2013). ((en))
  2. "Fideizam", u: Vladimir Filipović (ur.), Filozofijski rječnik, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1989, str. 106.
  3. Ivan Cvitković, Rječnik religijskih pojmova, DES, Sarajevo 2005, str. 139. ISBN 9789958728594
  4. Amesbury, Richard (2005). "Fideism", section 2.2, u: Stanford Encyclopedia of Philosophy (preuzeto 29. septembra/rujna 2013). ((en))
  5. Quinn, Philip L. (ur.); Taliaferro, Charles (2000), A companion to philosophy of religion, Malden, Mass.: Blackwell, str. 376, ISBN 0-631-21328-7 ((en))
  6. McGrath, Alister E. (2007). Uvod u kršćansku teologiju, Ex libris, Rijeka, str. 552.
  7. Karl Rahner i Herbert Vorgrimler, Teološki rječnik,Forum bogoslova Đakovo, Đakovo 1992, str. 157.