FIFA Svjetsko prvenstvo 1930.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Svjetsko prvenstvo u nogometu -
Urugvaj 1930.
Svjetsko prvenstvo u nogometu - Urugvaj 1930.
Svjetsko prvenstvo u nogometu -
Urugvaj 1930.

Zemlja domaćin Urugvaj
Broj reprezentacija 13
Svjetski prvaci Urugvaj
Broj utakmica 18
Broj postignutih golova 70
Najbolji strijelac Guillermo Stábile,
(Argentina)
8 pogodaka
Najbolji igrač nije biran
Konačni plasman sudionica nogometnog SP-a 1930.

Svjetsko prvenstvo u nogometu - Urugvaj 1930.

Prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu održano je 1930. godine u Urugvaju, zbog toga što je Urugvaj bio dvostruki nogometni pobjednik Olimpijskih igara i zbog činjenice što je 1930. bila stogodišnjica urugvajske nezavisnosti. Prvi domaćini su ujedno postali i svjetski prvaci, pobijedivši Argentinu u uzbudljivom finalu rezultatom 4-2.

Ovo Svjetsko prvenstvo je bilo jedino u kojem su se reprezentacije našle u glavnom turniru bez kvalifikacija. Reprezentacijama su se dijelile pozivnice. Problem za evropske momčadi je bilo dugo putovanje preko Atlantskog oceana i plaćanje skupih karata za brodove. Zato je FIFIN tadašnji predsjednik Jules Rimet obećao da će troškove putovanja snositi FIFA. Na kraju su 4 evropske momčadi odlučile natjecati se: Belgija, Francuska, Jugoslavija i Rumunjska.

Ždrijebom je odlučeno da će se momčadi raspodijeliti u 4 skupine. Sve utakmice su se odigrale u glavnom gradu Urugvaja Montevideu. Prve utakmice su se održale 13.7.1930. Francuska je pobijedila Meksiko rezultatom 4-1. Strijelac 1. gola svih Svjetskih prvenstava je Francuz Lucien Laurent, koji je zabio u 19. minuti već spomenute utakmice. Na drugoj, SAD su pobijedile Paragvaj sa 3-0. U toj utakmici dobili smo i prvoga čovjeka koji je zabio hat-trick. To je bio Bert Patenaud. 4 pobjednika grupa su se plasirali u polufinala. To su bili Argentina, Jugoslavija, SAD i Urugvaj.

U polufinalima, Urugvaj je pobijedio Jugoslaviju 6-1 a utakmica ce biti upamcena po mozda i najvecoj nepravdi u istoriji fudbala...u čuvenoj akciji za vodjstvo Urugvaja od 2:1, ucestvovao je i jedan policajac, koji je na zaprepascenje nasih reprezentativaca, ali i buran smeh gledalaca, loptu iz gol-auta vratio u igru i omogućio Anselmu da savlada naseg “El Gran” Milovana Jaksica, a u drugom Argentina protiv SAD također 6-1. Odmah se poslije igralo finale, jer Jugoslaveni nisu htjeli igrati za 3. mjesto. Nikada više u povijesti SP-a se nije dogodilo da nije bilo utakmice za 3. mjesto.

U finalu - skandal! Momčadi Argentine i Urugvaja se nisu mogle dogovoriti oko nogometne lopte, pa se jedno poluvrijeme igralo s argentinskom loptom, a drugo s urugvajskom. Koliko je to važno bilo, očito je. Poluvrijeme igrano argentinskom loptom, gaučosi su dobili s 2-1, ali drugo poluvrijeme Urugvajci su dobili s 3-0. Ukupno 4-2 i ogromno slavlje Urugvaja. Poslednji sa tog finala umro je 2010. godine a to je Argentinac Francisco Varallo u 100. godini života.

Igrališta

[uredi | uredi kod]

Igralo se isključivo u Montevideu, na 3 stadiona: Estadio Centenario, Estadio Parque Central i Estadio Pocitos.

Naj strijelci

[uredi | uredi kod]

8 golova

  • Guillermo Stábile (ARG)

5 golova

  • José Pédro Cea (URU)

4 gola

  • Bert Patenaude (USA)

3 gola

  • Juan Pelegrino Anselmo (URU)
  • Ivan Bek (JUG)
  • Carlos Desiderio Peucelle (ARG)
  • João Coelho Neto (Preguinho) (BRA)

2 gola

  • Héctor Castro (URU)
  • Pablo Dorado (URU)
  • Victoriano Santos Iriarte (URU)
  • André Maschinot (FRA)
  • Bartholomew McGhee (USA)
  • Luís Fernando Monti (ARG)
  • Moderato Visintainer (BRA)
  • Manuel Rosas Sanchez (MEX)
  • Constantin Stanciu (ROM)
  • Carlos Vidal Lepe (CHI)
  • Djordje Vujadinovic (JUG)
  • Adolfo Bernabé Zumelzú (ARG)

1 gol

  • Guillermo Arellano Moraga (CHI)
  • Ştefan Barbu (ROM)
  • James Brown (USA)
  • Delfín Benítez Cáceres (PAR)
  • Juan Carreño Sandoval (MEX)
  • Roberto Gayón Marquéz (MEX)
  • Marino Evaristo (ARG)
  • Marcel Langiller (FRA)
  • Lucien Laurent (FRA)
  • Blagoje Marjanovic (JUG)
  • Héctor Pedro Scarone (URU)
  • Alejandro Scopelli Casanova (ARG)
  • Luís Alfonso Souza Ferreira (PER)
  • Guillermo Subiabre Astorga (CHI)
  • Aleksandar Tirnanic (JUG)
  • Francisco Antonio Varallo (ARG)

autogol

  • Manuel Rosas Sánchez (MEX) protiv Čilea