AFC Azijski kup
AFC Azijski kup | |
---|---|
AFC Asian Cup | |
Općenito | |
Utemeljeno | 1956. |
Regija | Azija (AFC) |
Broj momčadi | 24 (završnica) |
Aktualni prvak | ![]() |
Najuspješnija momčad | ![]() |
AFC Azijski kup (engleski: AFC Asian Cup) je najvažnije kontinentalno, reprezentativno natjecanje u Aziji, koje se, uz jedan izuzetak, održava svake četiri godine. Azijski kup organizira AFC, a pravo sudjelovanja imaju sve članice te konfederacije. Prvi turnir odigran je 1956. godine, što ga čini najstarijim kontinentalnim prvenstvom nakon Cope Américe. Pobjednik Azijskog kupa postaje prvak Azije i automatski se kvalificira za FIFA Kup konfederacija.
Od prvog izdanja 1956. u Hong Kongu pa sve do turnira 2004. u NR Kini, turnir je održavan u pravilnim razmacima od četiri godine. Međutim, kako su te parne godine bile izrazito bogate sportskim događanjima (UEFA Euro, Olimpijske igre), AFC je odlučio preseliti Azijski kup na neparne godine tako da je sljedeće izdanje održano 2007. godine, nakon čega je razmak opet prebačen na četiri godine.
Tradicionalno gledajući, AFC Azijski kup je tokom godina bio pod dominacijom malog broja uspješnih reprezentacija. Inicijalno uspješne reprezentacije bile su one Južne Koreje i Irana. Ipak, od 1984. godine, najuspješnije reprezentacije su Japan i Saudijska Arabija, koje su osvojile 7 od 9 finala održanih u tom periodu. Uspjeha su još imali Kuvajt (1980.), Irak (2007.) i Australija (2015.) te Izrael, koji se u međuvremenu priključio UEFA-i.
Posljednje prvenstvo održalo se 2019. godine u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Svoj prvi naslov azijskog prvaka osvojila je reprezentacija Katara, koja je u finalu pobijedila Japan s 3:1. Treće mjesto podijelile su reprezentacije Irana i Ujedinjenih Arapskih Emirata, s obzirom da se utakmica za treće mjesto nije igrala. Sljedeće prvenstvo održat će se 2023. godine.
Historija[uredi | uredi kod]
AFC kao krovna organizacija osnovana je 1954. godine, a već dvije godine kasnije, četiri reprezentacije su sudjelovale u završnici prvog Azijskog kupa održanog u Hong Kongu. Format s kvalifikacijama i četiri reprezentacije korišten je i na turnirima 1960. i 1964. godine. Svaka regionalna konfederacija organizirala je, svake druge godine, svoja vlastita prvenstva. U početnom periodu, dominacija se premještala s Istoka na Zapad - od početne dominacije Južne Koreje do tri uzastopna naslova Irana od 1968. do 1976. godine; Iran je bio domaćin 1968. i 1976. godine.[1]
Zapad Azije je dominirao i tokom 80-ih godina, prvo pobjedom Kuvajta 1980. godine, a onda i dvama uzastopnim pobjedama Saudijske Arabije, kojima su nadodali i onu 1996. godine. Niz Saudijske Arabije prekinuo je Japan 1992. godine, koji će kasnije još tri puta osvojiti prvenstvo i tako postati rekorder po broju naslova.[2]
Na turniru 2007. godine, Australija je prvi puta nastupila na Azijskom kupu, uspjevši izboriti četvrtfinale..[3] Te je godine prvak postao Irak, koji je na putu do finala porazio divove poput Australije, Saudijske Arabije i Južne Koreje, izvevši tako jednu od najvećih senzacija u historiji nogometa, posebice s obzirom na političko-društvenu situaciju u zemlji.[4]
Australija je 2011. godine prvi puta došla do finala, ali je izgubila od Japana nakon produžetaka. Ipak, već na sljedećem turniru, kojemu je bila domaćin, Australija je prvi puta postala prvak Azije, pobijedivši Južnu Koreju 2:1 nakon produžetaka. Treće mjesto zauzeli su Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su porazili Irak 3:2 u utakmici za broncu.
Format[uredi | uredi kod]
Završnica turnira igra se kroz dvije faze - grupnu fazu i fazu na izbacivanje. U grupnoj fazi, četiri reprezentacije međusobno igraju jednom, a dvije najbolje plasirane iz svake grupe prolaze u fazu na izbacivanje. Faza na izbacivanje realizira se od četvrtfinala do finala, gdje svaka reprezentacija igra po jednu utakmicu; u slučaju remija, igraju se produžeci i izvode jedanaesterci. Gubitnici iz polufinala igraju utakmicu za treće mjesto.
Od 2019. godine, format će biti promijenjen s obzirom na povećanje broja sudionica sa 16 na 24.
Rezultati[uredi | uredi kod]
Pregled svih dosadašnjih prvenstava[uredi | uredi kod]
Uspješne reprezentacije[uredi | uredi kod]
Momčad | Prvoplasirani | Drugoplasirani | Trećeplasirani | Četvrtoplasirani |
---|---|---|---|---|
![]() |
4 (1992.*, 2000., 2004., 2011.) | 1 (2019.) | – | 1 (2007.) |
![]() |
3 (1984., 1988., 1996.) | 3 (1992., 2000., 2007.) | – | – |
![]() |
3 (1968.*, 1972., 1976.*) | – | 5 (1980., 1988., 1996., 2004., 2019.) | 1 (1984.) |
![]() |
2 (1956., 1960.*) | 4 (1972., 1980., 1988., 2015.) | 4 (1964., 2000., 2007., 2011.) | – |
![]() |
1 (1964.*) | 2 (1956., 1960.) | 1 (1968.) | – |
![]() |
1 (1980.*) | 1 (1976.) | 1 (1984.) | 1 (1996.) |
![]() |
1 (2015.*) | 1 (2011.) | – | – |
![]() |
1 (2007.) | – | – | 2 (1976., 2015.) |
![]() |
1 (2019.) | – | – | – |
![]() |
– | 2 (1984., 2004.*) | 2 (1976., 1992.) | 2 (1988., 2000.) |
![]() |
– | 1 (1996.*) | 2 (2015., 2019.) | 1 (1992.) |
![]() |
– | 1 (1964.) | – | – |
![]() |
– | 1 (1968.) | – | – |
![]() |
– | – | 1 (1956.*) | 1 (1964.) |
![]() |
– | – | 1 (1960.) | 1 (1968.) |
![]() |
– | – | 1 (1972.*) | – |
![]() |
– | – | – | 2 (1956., 1960.) |
![]() |
– | – | – | 1 (1972.) |
![]() |
– | – | – | 1 (1980.) |
![]() |
– | – | – | 1 (2004.) |
![]() |
– | – | – | 1 (2011.) |
- * = domaćin
- 1 = uključuje rezultate koje je postigla kao Burma 1968. do 2011.
- 2 = uključuje rezultate koje je postigla kao Kraljevina Kambodža, Kmerska Republika, Demokratska Kampučija i NR Kampučija 1956. do 1993.
- # = od tada se ta država raspala
- × = Izrael je početkom 70-ih godina izbačen iz AFC-a te je kasnije postao član UEFA-e
Uspjesi domaćina[uredi | uredi kod]
Godina | Domaćin | Plasman | Najbolji plasman (van domaćinstva) |
---|---|---|---|
![]() |
3. mjesto (grupna faza) | 4. mjesto (grupna faza) | |
![]() |
1. mjesto (grupna faza) | 1. mjesto (grupna faza) | |
![]() |
1. mjesto (grupna faza) | 2. mjesto (grupna faza) | |
![]() |
1. mjesto (grupna faza) | 1. mjesto (finale) | |
![]() |
3. mjesto (polufinale) | 7. mjesto (prvi krug) | |
![]() |
1. mjesto (finale) | 1. mjesto (finale) | |
![]() |
1. mjesto (finale) | 2. mjesto (finale) | |
![]() |
7. mjesto (prvi krug) | bez nastupa | |
![]() |
5. mjesto (prvi krug) | 5. mjesto (prvi krug) | |
![]() |
1. mjesto (finale) | 1. mjesto (finale) | |
![]() |
2. mjesto (finale) | 3. mjesto (polufinale) | |
![]() |
10. mjesto (prvi krug) | bez nastupa | |
![]() |
2. mjesto (finale) | 2. mjesto (finale) | |
![]() |
11. mjesto (prvi krug) | 11. mjesto (prvi krug) | |
![]() |
16. mjesto (prvi krug) | 5. mjesto (prvi krug) | |
![]() |
10. mjesto (prvi krug) | 7. mjesto (prvi krug) | |
![]() |
8. mjesto (četvrtfinale) | bez nastupa | |
![]() |
7. mjesto (četvrtfinale) | 5. mjesto (prvi krug) | |
![]() |
1. mjesto (finale) | 2. mjesto (finale) | |
![]() |
3. mjesto (polufinale) | 3. mjesto (polufinale) |
Nagrade[uredi | uredi kod]
Najbolji igrač[uredi | uredi kod]
Najbolji strijelac[uredi | uredi kod]
Najbolji golman[uredi | uredi kod]
Fair Play nagrada[uredi | uredi kod]
Najbolja momčad[uredi | uredi kod]
Rekordi i statistike[uredi | uredi kod]
Najbolji strijelci[uredi | uredi kod]
- 14 golova
- 10 golova
- 9 golova
- 8 golova
- 7 golova
Najbrži golovi[uredi | uredi kod]
Vrijeme (u sekundama) |
Igrač | Reprezentacija | Protivnik | Prvenstvo |
---|---|---|---|---|
14 | Ali Mabkhout | ![]() |
![]() |
Australija – 2015. |
Kapetani i izbornici reprezentacija azijskih prvaka[uredi | uredi kod]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Asian Cup: Know Your History - Part One (1956-1988)”. Goal.com. 2011-01-07. Pristupljeno 2015-05-06.
- ↑ „Asian Cup: Know Your History - Part Two (1992-2007)”. Goal.com. 2011-01-07. Arhivirano iz originala na datum 2018-06-29. Pristupljeno 2015-05-06.
- ↑ „Australia play for the first time”. Asiancup.com.au. Pristupljeno 2015-05-03.
- ↑ Lampen, Jerry. „Iraq ride wave of support to lift Asian Cup”. Reuters. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-04. Pristupljeno 13 September 2014.