Pjesma Eurovizije 2002.

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Eurosong 2002.)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Eurosong 2002. .
Datum25. svibnja 2002.
Mjesto održavanjaSaku Suurhall
Estonija Tallinn, Estonija
VoditeljiAnnely Peebo
Marko Matvere
RežiserMarius Bratten
Radiotelevizijska kućaEstonija ETV
Vebsajteurovision.tv/event/tallinn-2002 Uredi na Wikidati
Sudionici
Broj sudionica24
Povratnici Austrija
 Belgija
 Cipar
 Finska
 Makedonija
 Rumunjska
 Švicarska
Odustali Island
 Irska
 Nizozemska
 Norveška
 Poljska
 Portugal
Glasovanje
Sistem glasovanjaSvaka zemlja sudionica dodijeljivala je 1-8, 10 i 12 bodova pjesmama koje su dobile najviše glasova publike u svakoj od zemalja.
Pobjednička pjesma Latvija
"I Wanna"

Eurosong 2002. bilo je 47. izdanje Eurosonga, koje se održalo u Estoniji, nakon što su godinu ranije u Kopenhagenu Tanel Padar, Dave Benton i 2XL pobijedili s pjesmom "Everybody". EBU i Eesti Televisioon (ETV) izabrali su tallinnsku Saku Suurhall za mjesto održavanja natjecanja. Voditelji su bili estonska operna pjevačica Annely Peebo i glumac Marko Matvere.[1] Bio je to prvi Eurosong koji je održan u nekoj od bivših republika Sovjetskog Saveza.

Na natjecanju su sudjelovale ukupno 24 države. Austrija, Belgija, Cipar, Finska, Makedonija, Rumunjska i Švicarska vratile su se nakon ispadanja godinu dana ranije zbog loših rezultata, dok zbog istog razlove na ovom izdanju nisu sudjelovale Irska, Island, Nizozemska, Norveška i Poljska; bio je to prvi i jedini put da su Irska i Norveška ispale s Eurosonga. Latvija je također trebala biti među potonjom skupinom, ali kada je Portugal potvrdio da zbog internih sukoba u nacionalnoj televizijskoj kući neće sudjelovati ove godine, Latvija je uskočila kao zamjena.

Ovo se ispostavilo kao jako zanimljivo jer će upravo latvijska pjesma, "I Wanna", koju je izvodila Marie N, pobijediti u Tallinnu ispred Malte, Ujedinjenog Kraljevstva, Estonije i Francuske. Drugo mjesto za Maltu bio je najbolji plasman u historiji te zemlje na Eurosongu. S druge strane, iako je Danska bila jedan od favorita prije početka natjecanja, zauzela je posljednje (24.) mjesto, što mi je bio najgori rezultat do tada.

Službeni slogan natjecanja bio je "A Modern Fairytale" (sh. "Moderna bajka"), što je motiv koji se provlačio i kroz razglednice zemalja sudionica. Bio je to prvi puta u historiji natjecanja da je Eurosong imao službeni slogan.[2]

Organizacija

[uredi | uredi kod]

Izbor dvorane

[uredi | uredi kod]
Saku Suurhall u Tallinnu bila je domaćin Eurosonga 2002. godine.

Nedugo nakon iznenađujuće estonske pobjede u Kopenhagenu, mediji su počeli pisati kako postoji mogućnost da ETV neće moći organizirati natjecanje u Estoniji zbog nedostatka prikladne dvorane, kao i novca. Temeljem tih informacija, Malta i Nizozemska ponudile su se kao potencijalni zamjenski organizatori za slučaj da ETV doista ne bude mogao organizirati natjecanje.[3][4] Ipak, situacija se smirila kada je ETV kroz niz humanitarnih aktivnost uspio skupiti dio novca, dok je Vlada Estonije odobrila ostatak potrebnih sredstava, tako da je time potvrđeno kako će se Eurosong ipak održati u Estoniji.[1]

Službena potvrda ove informacije stigla je 19. lipnja 2001. godine.[5] Za dvoranu domaćina odabrana je Saku Suurhall u Tallinnu, koja je bila izgrađena 2001. godine i koja je s kapacitetom od 10,000 mjesta bila najveća dvorana u Estoniji. Dvorana je svoj naziv dugovala tvrtci za proizvodnju pića, Saku Õlletehase AS.

Format

[uredi | uredi kod]

Na natjecanju su sudjelovale ukupno 24 države - 17 najbolje plasiranih s prošlog Eurosonga i sedam povratnica koje su, zbog tadašnjih pravila, bile "ispale" s Eurosonga 2001. godine. Ove potonje zamijenile su šest najlošije plasiranih država s prethodnog izdanja, kojima je bilo "zabranjeno" nastupati 2002. godine zbog lošeg plasmana. Inicijalno su u finalu trebale biti 22 zemlje, ali EBU je naknadno dozvolio Izraelu i Portugalu pravo nastupa, povećavši tako broj sudionica na 24. Ipak, Portugal je na kraju odbio nastupiti zbog internih problema u nacionalnoj televiziji, tako da je to mjesto pripalo Latviji.[1][6] Raspored nastupanja izvučen je 9. studenog 2001. godine.[7]

Sudionici

[uredi | uredi kod]
Br. Država Jezik[8] Izvođač Pjesma Mjesto[9] Bodovi
1.  Cipar engleski One "Gimme" 6. 85
2.  Ujedinjeno Kraljevstvo engleski Jessica Garlick "Come Back" 3. 111
3.  Austrija engleski Manuel Ortega "Say a Word" 18. 26
4.  Grčka engleski, grčki Mihalis Rakintzis "S.A.G.A.P.O." 17. 27
5.  Španjolska španjolski, engleski Rosa "Europe's Living a Celebration 7. 81
6.  Hrvatska engleski Vesna Pisarović "Everything I Want" 11. 44
7.  Rusija engleski Premjer-ministr "Northern Girl" 10. 55
8.  Estonija engleski Sahlene "Runaway" 3. 111
9.  Makedonija makedonski Karolina "Od nas zavisi" (Од нас зависи) 19. 25
10.  Izrael hebrejski, engleski Sarit Hadad "Light a Candle" 12. 37
11.  Švicarska francuski Francine Jordi "Dans le jardin de mon âme" 22. 15
12.  Švedska engleski Afro-dite "Never Let It Go" 8. 72
13.  Finska engleski Laura "Addicted to You" 20. 24
14.  Danska engleski Malene "Tell Me Who You Are" 24. 7
15.  Bosna i Hercegovina srpskohrvatski, engleski Maja "Na jastuku za dvoje" 13. 33
16.  Belgija engleski Sergio and the Ladies "Sister" 13. 33
17.  Francuska francuski Sandrine François "Il faut du temps" 5. 104
18.  Njemačka engleski Corinna May "I Can't Live Without Music" 21. 17
19.  Turska turski, engleski Buket Bengisu and Group Safir "Leylaklar Soldu Kalbinde" 16. 29
20.  Malta engleski Ira Losco "7th Wonder" 2. 164
21.  Rumunjska engleski Monica Anghel i Marcel Pavel "Tell Me Why" 9. 71
22.  Slovenia slovenski Sestre "Samo ljubezen" 13. 33
23.  Latvija engleski Marie N "I Wanna" 1. 176
24.  Litva engleski Aivaras "Happy You" 23. 12

Izvođači s ponovnim nastupom

[uredi | uredi kod]

Sljedeći izvođači ranije su, u različitim ulogama, nastupili na Eurosongu:[10]

Izvođač Država Raniji nastup(i)
Hristina Argiri (back vokal)  Cipar 2000. (članica benda Voice)
Konstantinos Hristoforu (član benda One) 1996.
Filipos Konstantinos (član benda One) 1995. (kao back vokal za Aleksandrosa Panajija)
Kenny Lübcke (back vokal)  Danska 1992. (s Lotte Nilsson)
Sahlene  Estonija 1999. (za Švedska Švedsku, kao back vokal za Charlotte Nilsson), 2000. (za Malta Maltu, kao back vokal za Claudette Pace)
Monica Anghel  Rumunjska 1996. (kvalifikacije)

Komentatori i prezenteri

[uredi | uredi kod]
Država TV Komentator(i) Prezenter(i) Reference
 Australija SBS TV Terry Wogan Nisu sudjelovali
 Austrija ORF 1 Andi Knoll Dodo Roscic
FM4 Stermann & Grissemann
 Belgija VRT TV1 (nizozemski) André Vermeulen i Bart Peeters Geena Lisa Peeters
RTBF La Une (francuski) Jean-Pierre Hautier
VRT Radio 2 (nizozemski) Julien Put i Michel Follet
RTBF La Première (francuski) Laurent Daube i Éric Russon
 Bjelorusija BTRC Nepoznato Nisu sudjelovali
 Bosna i Hercegovina BHTV1 Ismeta Dervoz-Krvavac Segmedina Srna
 Cipar RIK 1 Evi Papamihail Melani Steliu
RIK Deftero Pavlos Pavlu
 Danska DR1 Keld Heick Signe Svendsen
 Estonija ETV Marko Reikop Elektra
Raadio 2 Vello Rand
 Finska YLE TV2 Maria Guzenina i Asko Murtomäki Marion Rung
YLE Radio Suomi Iris Mattila i Tarja Närhi
 Francuska France 3 Marc-Olivier Fogiel i Dave Marie Myriam
France Bleu Sébastien Cauet
 Grčka ET1 Dafni Bokota Aleksis Kostalas
ERA 1 Jorgos Mitropulos
 Hrvatska HRT 1 Oliver Mlakar Duško Ćurlić
HR2 Draginja Balaš
 Irska RTÉ Two Marty Whelan Nisu sudjelovali
 Island Sjónvarpið Logi Bergmann Eiðsson Nisu sudjelovali
Rás 2 Nepoznato
 Izrael Kanal 1 Bez komentatora Mihal Zo'aretz
Rešet Gimel Daniel Pe'er
 Latvija LTV1 Kārlis Streips Ēriks Niedra
 Litva LRT Darius Užkuraitis Loreta Tarozaitė
 Makedonija MTV 1 Milanka Rašić Biljana Debarlieva
 Malta TVM John Bundy Yvette Portelli
 Nizozemska Nederland 2 Willem van Beusekom Nisu sudjelovali
Radio 3FM Hijlco Span
 Norveška NRK1 Jostein Pedersen Nisu sudjelovali
 Njemačka Das Erste Peter Urban Axel Bulthaupt
Deutschlandfunk/NDR 2 Thomas Mohr
 Poljska TVP1 Artur Orzech Nisu sudjelovali
 Portugal RTP1 Eládio Clímaco Nisu sudjelovali
 Rumunjska TVR1 Andreea Demirgian Leonard Miron
 Rusija ORT 1 Jurij Aksjuta i Jelena Batinova Arina Šarapova
Glas Rusije Vadim Dolgačev
 SR Jugoslavija RTS2 Mladen Popović Nisu sudjelovali
 Slovenija SLO1 Andrea F Nuša Derenda
 Španjolska La Primera José Luis Uribarri Anne Igartiburu
Radio 1 Nieves Herrero
 Švedska SVT1 Claes Åkeson i Christer Björkman Kristin Kaspersen
SR P3 Carolina Norén i Björn Kjellman
 Švicarska SF 2 (njemački) Sandra Studer Diana Jörg
TSR 1 (francuski) Phil Mundwiller
TSI 1 (talijanski) Jonathan Tedesco i Claudio Lazzarino
 Turska TRT 1 Bülend Özveren Meltem Ersan Yazgan
TRT Radyo 3 Ümit Tunçağ
 Ujedinjeno Kraljevstvo BBC One Terry Wogan Colin Berry
BBC Choice Jenny Eclair
BBC Radio 2 Ken Bruce
 Ukrajina Peršij Pavlo Šijlko i Marija Orlova Nisu sudjelovali

Indicenti

[uredi | uredi kod]

Komentari

[uredi | uredi kod]

Natjecanje je izazvalo kontrovrzu nakon što su televizijski komentatori iz Belgije i Švedske pozvali svoje sunarodnjake da ne glasuju za Izrael, što je naišlo na kritike. Izrael je na kraju dobio 0 bodova od Švedske i samo 2 boda od Belgije, završivši ukupno na 12. mjestu.[25]

[uredi | uredi kod]

Kao i neke ranije, odnonso naredne godine, i Eurosong 2002. godine bio je meta špekulacija da su neke zemlje međusobno razmjenjivale vlastite glasove, što je protivno pravilima Eurosonga. Prema norveškim novinama Dagbladet, predsjednik francuske delegacije izjavio je kako mu je ciparski kolega prišao s prijedlogom da dvije zemlje razmjene glasove. Uz Cipar, među optuženim zemljama našle su se i Grčka, Rusija, Makedonija, Malta i Rumunjska.[26]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 Bakker, Sietse (2009-12-23). „The end of a decade: Tallinn 2002”. European Broadcasting Union. Pristupljeno 23 December 2009. 
  2. Bakker, Sietse (2002-05-23). „Postcards about fairytales compared with Estonia”. ESCToday. Pristupljeno 2002-05-23. 
  3. „Эстония может остаться без "Евровидения"”. May 23, 2001. 
  4. „トイレつまりeurosong”. Arhivirano iz originala na datum 2001-11-09. 
  5. „Эстония все же примет "Евровидение"”. June 19, 2001. 
  6. Bakker, Sietse (2002-11-29). „EBU confirmed: Portugal resigns, Latvia is in”. ESCToday. Pristupljeno 2009-02-28. 
  7. „Rules of Eurovision Song Contest 2002”. Myledbury. Pristupljeno 9 November 2014. 
  8. „Eurovision Song Contest 2002”. The Diggiloo Thrush. Pristupljeno 5 March 2012. 
  9. „Final of Tallinn 2002”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala na datum 8 April 2021. Pristupljeno 8 April 2021. 
  10. „2002”. Diggiloo.net. Pristupljeno 7 December 2020. 
  11. „Song Contest mit Stermann & Grissemann”. wien ORF.at. 2012-05-01. Pristupljeno 2012-09-29. 
  12. „VRT zet grote kanonnen in” (nl). De Standaard. 17 April 2002. Arhivirano iz originala na datum 2 July 2022. Pristupljeno 2 July 2022. 
  13. „Семь Дней Истории Белорусского Рок-Н-Ролла”. 
  14. [1] Arhivirano September 2, 2011, na Wayback Machine-u
  15. „RTÉ so lonely after loss of Gerry - Marty”. 20 May 2010. Pristupljeno 29 May 2010. »He has been providing commentary for Irish viewers since 2000 and maintains great enthusiasm for the much lampooned contest.« 
  16. „Dagblaðið Vísir - DV, 25.05.2002”. Timarit.is. Pristupljeno 2012-08-09. 
  17. http://timarit.is/view_page_init.jsp?issId=250618&pageId=3445288&lang=is&q=Söngvakeppni evrópskra/
  18. www.eurovisionartists.nl. „Welkom op de site van Eurovision Artists”. Eurovisionartists.nl. Pristupljeno 2012-08-09. 
  19. „Alt du trenger å vite om MGP - Melodi Grand Prix - Melodi Grand Prix - NRK”. Nrk.no. 2003-05-27. Pristupljeno 2012-08-09. 
  20. „Dr. Peter Urban kommentiert - Düsseldorf 2011”. Duesseldorf2011.de. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-24. Pristupljeno 2012-08-09. 
  21. „Swedes stay at home with Eurovision fever”. The Local. 2009-05-16. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-15. Pristupljeno 2012-09-29. 
  22. „Comic Eclair takes on Eurovision”. May 15, 2002. Pristupljeno 1 February 2021. 
  23. Granger, Anthony (November 5, 2020). „United Kingdom: Former Head of Delegation Dominic Smith Has Passed Away”. Pristupljeno 1 February 2021. 
  24. „УКРАИНА ВПЕРВЫЕ СТАЛА УЧАСТНИКОМ КОНКУРСА "ЕВРОВИДЕНИЕ"”. www.segodnya.ua. 
  25. Ringby, Daniel. „Israeli government investigates ESC”. ESCToday. Arhivirano iz originala na datum 2016-10-18. Pristupljeno 2009-07-30. 
  26. „Eurovision Cheating at the Eurovision Song Contest 2002? - ESCToday.com”. May 6, 2003. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]