Enver Hadžihasanović
| Enver Hadžihasanović | |
|---|---|
Biografske informacije
| |
| Rođenje | 7. srpnja 1950.[1] Zvornik, Bosna i Hercegovina |
| Državljanstvo | Bošnjak |
Karijera
| |
| Čin | general načelnik glavnog stožera Armije BiH |
| Ratovi | Rat u Bosni i Hercegovini |
| Vojska | Jugoslavenska narodna armija (1973.-1992.) Armija BiH (1992.-1995.) |
Enver Hadžihasanović (Zvornik, 7. srpnja 1950., -) bivši je načelnik glavnog stožera Armije BiH.
Rođen je 1950. u Zvorniku, Bosni i Hercegovini. On je bivši oficir Jugoslavenske narodne armije (JNA), koji je 1973. godine diplomirao na Vojnoj akademiji kopnene vojske u Beogradu, nakon čega je raspoređivan na dužnosti u JNA u Tuzli i Sarajevu. 1988., Hadžihasanović je imenovan za načelnika Štaba 49. motorizirane brigade. Kasnije je, krajem 1989., postavljen za zapovjednika te brigade. Na toj dužnosti, Hadžihasanović je stekao čin potpukovnika.[1] Početkom travnja 1992., nakon što je napustio JNA, Hadžihasanović je stupio u Teritorijalnu obranu Bosne i Hercegovine, a zatim je, 1. rujna 1992., imenovan za načelnika Štaba 1. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Sredinom studenog 1992., Sefer Halilović ga je imenovao za komandanta 3. korpusa.[1] Na tom položaju Hadžihasanović je bio sve do 1. studenog 1993., kada je unaprijeđen u načelnika Štaba Vrhovne zapovjedi ABiH. Nakon njega, na taj položaj je došao Mehmed Alagić. U prosincu 1993., Hadžihasanović je unaprijeđen u čin brigadnog generala i postao je član Zajedničke zapovjedi Vojske Federacije Bosne i Hercegovine.[1] Otišao je u mirovinu 2000.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) podignuo je protiv Hadžihasanovića i Amira Kubure optužnicu zbog ratnih zločina protiv bosanskih Srba i Hrvata, koje su uglavnom učinili pripadnici postrojbe El Mudžahid.[2] Ipak, tijekom suđenja je utvrđeno da Armija BiH nije imala potpunu kontrolu nad pripadnicima El Mudžahida, koji su se često ponašali svojevoljno i nisu slušali naredbe.
2008., pravomoćno je osuđen za propust da spriječi ili kazni okrutno postupanje u Muzičkoj školi u Zenici od 8. svibnja 1993. do 20. kolovoza 1993. ili 20. rujna 1993., uz propust da kazni za okrutno postupanje u Muzičkoj školi Zenici od 26. siječnja 1993. do 8. svibnja 1993. Dobio je 3 godine i šest mjeseci zatvorske kazne.[3] Naime, pripadnici 7. brigade držali su u zatočeništvu u Muzičkoj školi muškarce, civile, bosanske Hrvate i Srbe, kao i pripadnike HVO-a, i to u tri navrata: prvi put nakon borbi u Dusini krajem siječnja 1993.; drugi put nakon borbi na području Zenice, Viteza i Busovače u drugoj polovici travnja 1993.; treći put nakon izbijanja sukoba u Kaknju u lipnju 1993. Bilo je oko stotinu zatočenika, koje su stražari tukli, davali su im male količine hrane, koja je katkad bila pokvarena, te su sanitarni čvorovi i medicinska pomoć bili uskraćeni.[4]
Izvori[uredi | uredi kod]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Tužitelj protiv Amira Kubure i Envera Hadžihasanovića - Presuda, 2008., str. 1
- ↑ „Tužitelj protiv Envera Hadžihasanovića i Emira Kubure - Optužnica”. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 8. listopada 2003.
- ↑ Tužitelj protiv Amira Kubure i Envera Hadžihasanovića - Presuda, 2008., str. 132
- ↑ Tužitelj protiv Amira Kubure i Envera Hadžihasanovića - Presuda, 2006., str. 7
Literatura[uredi | uredi kod]
- „Tužitelj protiv Amira Kubure i Envera Hadžihasanovića - Presuda, 2006.”. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 15. ožujka 2006. Pristupljeno 29 .siječnja 2013.
- „Tužitelj protiv Amira Kubure i Envera Hadžihasanovića - Pravomoćna presuda, 2008.”. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 22. travnja 2008. Pristupljeno 29 .siječnja 2013.