Doksografija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Doksografija (grč. δόξα = "mišljenje, stanovište" + γράφω = "pisati, opisivati") je termin koji se upotrebljava za dela antičkih istoričara koji opisuju mišljenja i stanovišta ranijih filozofa i naučnika. Ovaj je termin prvi put upotrebio Hermann Diels. Premda doksografija ne predstavlja posebnu naučnu ili filološku disciplinu, njen značaj je veoma veliki.

Antička filozofija[uredi | uredi kod]

Ogroman broj antičkih filozofskih dela vremenom je izgubljen, tako da ponekad sve što o njima znamo potiče iz doksografskih zapisa kasnijih pisaca. Među najpoznatijim "doksografima" su i Aristotel, Platon i Diogen Laertije, od koga je sačuvano monumentalno delo Životi i mišljenja znamenitih filozofa. Zahvaljujući njima mi možemo steći makar najosnovniju predstavu o filozofskim ispitivanjima i gledištima presokratskih filozofa kao što su, na primer, Tales iz Mileta, Anaksimandar, Empedokle, Zenon iz Eleje i mnogi drugi.

Islamska doksografija[uredi | uredi kod]

Islamska doksografija označava neku zbirku teozofskih dela (kao što je, na primer, Kitab al-Maqalat koji je sastavio Abu Mansur Al Maturidi) u vezi s odstupanjima od zvaničnog učenja na koja se nailazi u raznim islamskim pravcima.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]