Dinoša (albanskiDinosha i Dinoshë[diˈnoʃə]), naselje u opštini Podgorica (gradska opština Tuzi) u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2003. bilo je 520 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 785 stanovnika). Ovo naselje pripada istorijskoj oblasti Malesije, a nastalo je na izlasku planinskog (kanjonskog) doline rijeke Cijevne, prema Zetskoj ravnici. Atar naselja je gotovo podjednako i brdski i ravničarski, a zahvata površinu od 420 hektara, tj. 4,2 km².
Dinoša je kao naselje postojala još u antičkom periodu, o čemu svjedoči citadela na platou omanjeg brda Ćuteza. Na prostoru ovog objekta su sačuvani bedemi rađeni od krupnijih kvadara, u helenističkom opusu. U rimskom periodu, Dinoša je bila vezana za antički grad Duklju, pored ostalog i dobro očuvanim ostacima vodovoda, kojim se ona snadbijevala vodom (izvorište i kolektor vodovoda konstatovani su u ovom mjestu, na obali rijeke Cijevne).
U srednjm vijeku Dinoša je znatno razvijeno naselje, o čemu svjedoči povelja kralja Milutina iz 1314. godine. Povezivala je dobar dio Malesije sa trgom Podgorica, Spužom i Onogoštom (Nikšićem). U sklopu sadašnjeg groblja u naselju, nalaze se temelji (ostaci crkve) Sv. Arhangela Mihaila. Naselje je posjedovalo svoje planine u oblastima Koštice, Rikavca i Širokara. Vremenom su formirane komunice (u brdskom i ravničarskom dijelu) a korišćene su s jeseni i proljeća. Ljeti , uz uobičajenu naknadu, stoku su davali na izdržavanje stočarima iz predjela današnjih Kuča i Zatrijepča.
Za vrijeme osmanske vlasti, Dinoša je jedno od središta i za islamizaciju doseljavanog stanovništva, sa jednom od najstarijih džamija u okolini Podgorice. Iz nje su se islamizirani Malisori selili prema Nikšiću, Spužu i Podgorici. Na brdu Planici se nalaze ostaci tvrđave iz turskog perioda. Stanovništvo Dinoše je pretežno islamizirano (prema podacima iz 1941. godine, u naselju je živjelo 69 rimokatolika i 308 muslimana).
U naselju Dinoša živi 368 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 35,4 godina (35,9 kod muškaraca i 34,9 kod žena). U naselju ima 107 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 4,86.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Albancima (prema popisu iz 2003. godine).
↑Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Podgorica, septembar 2005, COBISS-ID 8764176
↑Knjiga 1, Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Podgorica, septembar 2004, ISBN86-84433-00-9
↑Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Podgorica, oktobar 2004, COBISS.CG-ID 8489488