Dabrovi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dabrovi
Beaver pho34.jpg
Europski dabar (Castor fiber)
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Rodentia
Porodica: Castoridae
Rod: Castor
Linnaeus, 1758

Dabar je vodena i kopnena životinjska vrsta i najveći glodavac sjeverne polutke. Masivne i zdepaste je građe, izvrstan plivač i ronilac što mu omogućava građa tijela. Dužina tijela dosegne do 1 metar, visina u hrptu je do 30 cm, a rep je širok i plosnat dužine do 30 cm. Težina odrasle jedinke je 20 – 30 kg. Boja dlake je tamnokestenjasta do sivkasta, na trbuhu je svjetlija dlaka.

Dabar je tipični monogam. Spolna zrelost nastupa sa 2,5 godine starosti kada se mladi dabrovi odvajaju od roditelja i zasnivaju novu obitelj. Pari se od siječnja do ožujka, a parenje se odvija se u vodi. Gravidnost traje prosječno 105 dana, a mladi dolaze na svijet od travnja do lipnja. Ima jednu generaciju godišnje. Ženka okoti 1 – 5 mladih.

Dabar živi na vodotocima i vodenim površinama obraslim bogatom močvarnom vegetacijom zeljastih i drvenastih vrsta. Osnovni stanišni uvjet za dabra je stalna i dovoljno duboka voda (min. 30 cm). Ukoliko nastanjuje manji vodotok koji ponekad postaje previše plitak, na njemu izgradi branu kako bi osigurao dovoljnu razinu vode i zaštitio ulaz u nastambu. Dabar je isključivi biljojed, ljeti se hrani sočnim zeljastim biljem koje nalazi u vodi ili neposredno na obali. Koristi za hranu preko 300 zeljastih i drvenastih biljnih vrsta.

Europski dabar nekada je nastanjivao sve prikladne vodotokove i vodene površine od sjevera do juga europskog kopna, no početkom 20. stoljeća ostao je i opstao samo na četiri odvojena lokaliteta, u južnoj Norveškoj, na rijeci Labi u Njemačkoj i Poljskoj, na donjem toku rijeke Rone u Francuskoj i u Rusiji.

Zahvaljujući akcijama povratka dabra na nekadašnja staništa diljem Europe početkom novog tisućljeća dabar je ponovno rasprostranjen na širem prostoru i u relativno dobrom brojnom stanju. Prema podacima za 2000. godinu u populacija europskog dabra kreće se od 600 – 650.000 dabrova.

U Hrvatskoj je dabar nestao krajem 19. stoljeća, a ponovno je vraćen od 1996. - 1998. godine u okviru projekta "Dabar u Hrvatskoj".

U Srbiji je poslednji prmerak ustreljen 1920. godine na Dunavu ali je ponovno je vraćen 2005. u rezervat prirode Zasavica gde je naseljena 31 životinja poreklom iz Bavarske. Sada ih u rezervatu ima preko 60 a proširili su se duž vodotoka Save do Obrenovca i Brčkog u Bosni, kao i po Mačvi i na Drini u Jadru. [1].

  1. Šablon:Http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:589272-Dabrovi-ponovo-u-Savi-i-Drini