Corpus inscriptionum Graecarum
Corpus inscriptionum Graecarum (sh. Zbornik grčkih natpisa), skraćeno CIG, jeste zbirka svih natpisa na starogrčkom jeziku koji su bili poznati do kraja prve polovine 19. veka.
U okviru Pruske akademije nauka u Berlinu 1815. pod rukovodstvom Augusta Boeckha i Bartholda Georga Niebuhra započeo je projekat objavljivanja svih poznatih antičkih natpisa. Objavljivanje grčkih natpisa počeo je Böckh, a nastavili su ga Niebuhr, Friedrich Schleiermacher, Philipp Buttmann i Immanuel Bekker. Taj je posao trajao duže no što je prvobitno bilo planirano. Prvo izdanje objavljeno je 1825, a prvi kompletan tom izašao je iz štampe 1828. Drugi tom, koji je uredio Böckh, objavljen je 1843. Treći tom (1853) uredio je Johannes Franz, a četvrti (1859) Ernst Curtius i Adolf Kirchhoff. Godine 1877. izašao je poseban tom s indeksom, koji je uredio Hermann Röhl.
Za razliku od prethodnih zbirki natpisa, od koji je većina bila sortirana po vrsti natpisa, u CIG su natpisi bili sortirani po geografskom kriteriju. No, kao i sa starijim zbornicima, natpisi nisu provereni i verifikovani, nego su preuzeti iz starijih rukopisnih ili štampanih izvora. Sve beleške i napomene pisane su latinskim jezikom. CIG ukupno sadrži oko 10.000 natpisa.
Pojačana istraživanja po mediteranskom prostoru dovela su do otkrića sve većeg broja natpisa u 19. veku, te je, umesto da objavljuje dopunske tomove, Pruska akademija 1868. počela s potpuno novom obradom prvo atičkih natpisa, a zatim i s ostalim grčkim natpisima, iz čega se ubrzo izrodilo novo delo, pod naslovom Inscriptiones Graecae. U međuvremenu je započeto i objavljivanje latinskih natpisa u Corpus inscriptionum Latinarum, gde je odmah primenjen princip provere i verifikacije svakog natpisa kod koga je to bilo moguće.
Corpus inscriptionum Graecarum uglavnom je danas zastareo, ali za neke geografske oblasti još uvek ne postoje druge ažurirane zbirke natpisa.