Benoît Hamon

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Benoît Hamon

Benoît Hamon
Benoît Hamon

Datum rođenja: 26 6 1967
Mesto rođenja: Saint-Renan, Finistère ( Francuska)


Benoît Hamon (rođen 26. juna 1967) francuski je političar i član Socijalističke partije Francuske (PS) i Partije evropskih socijalista. 27. januara 2017. postao je predsjednički kandidat PS-a za predsjedničke izbore 2017. godine nakon što je kroz stranačke izbore pobijedio drugoplasiranog Manuela Vallsa.

Hamon je bio zastupnik istočne Francuske u Europskom parlamentu u razdoblju od 2004. do 2009. Na partijskom kongresu PS-a u Reimsu predvodio je lijevo krilo stranke i njezin kandidat za prvog tajnika. U svibnju 2012. od strane predjednika Françoisa Hollandea imenovan je mlađim ministrom za socijalnu ekonomiju pri Ministarstvu ekonomije, financija i vanjske trgovine gdje je ostao sljedeće dvije godine. Od travnja do kolovoza 2014. bio je na mjestu ministra nacionalnog obrazovanja sa kojega je odstupio zbog toga što je smatrao da je predsjednik Hollande napustio svoju prijašnju socijalnu platformu.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Benoît Hamon rođen je u Saint-Renanu (Finistère) u francuskoj regiji Bretanji u obitelji u kojoj je otac radio u upravi brodogradilišta, a majka je radila kao tajnica. Prve godine života proveo je u Brestu nakon čega se sa rodıteljima preselio u Dakar u Senegalu gdje je pohađao katoličku školu Cours Sainte-Marie de Hann, koju će i po završetku obrazovanja često posjećivati ističući kako je na njega boravak u školi u Dakaru djelovao vrlo formativno. Nakon škole vratio se u Bretanju gdje je upisao studij povijesti na Université de Bretagne-Occidentale i postao član Nacionalnog sindikata studenata Francuske i Pokreta mladih socijalista.

Hamon je u civilnoj zajednici (PACS) sa Gabrielle Guallar budući da su u Francuskoj, unatoč osnivanju zarad pravnog prepoznavanja istospolnih zajenica, civilne zajednice dostupne i heteroseksualnim parovima koji su 2012. činili 94% svih civilnih zajednica u zemlji. Roditelji Gabrielle Guallar porijeklom su iz Danske i španjolske Katalonije. Guallar je studirala na prestižnom Institut d'études politiques de Paris (Sciences Po) i diplomirala na međunarodnom paneuropskom Collège d'Europe, na kampusu u Belgiji. Od jula 2014. radi u Naionalnom audiovizuelnom institutu. Par se upoznao u vrijeme dok je Hamon bio zastupnik u Europskom parlamentu, a Guallar radila u Europskoj komisiji. Hamon i Guallar imaju dvije ćerke.

Politička karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Hamon je član Socijalističke partije od 1988. godine. Bio je zastupnik istočne Francuske u Europskom parlamentu u razdoblju od 2004. do 2009. godine u okviru parlamentarne grupacije Progresivna alijansa socijalista i demokrata. Kada je kandidatura za glavnog tajnika Socijalističke partije postala cilj dvoje kandidata, Ségolène Royal i Martine Aubry, Hamon je pozvao članove partije koji ga podržavaju da glasaju za Aubry koja je osigurala pobjedu sa malom prednošću. 16. svibnja 2012. Hamon je postao ministar asistent u za socijalnu ekonomiju u Ministarstvu ekonomije, financija i vanjske trgovine. Od 2. travnja do 25. kolovoza 2014. bio je ministar obrazovanja, ali je sa tog mjesta odstupio vjerujući da je predsjednik odustao od scoijalističke agende. Hamon je vršio funkciju nacionalnog tajnika za Europu i glasnogovornika Socijalističke partije.

Kampanja za predsjedničke izbore 2017.[uredi - уреди | uredi izvor]

Hamon je u javnost izašao sa namjerom da se kandidira za predsjednika Francuske u kolovozu 2016. Kao kritičar socijalno liberalne politike predsjednika Hollandea i premijera Manuela Vallsa predstavljao je lijevu i zelenu struju unutar partije. Hamon se zalaže za uvođenje osnovnog dohotka za sve francuske državljane, vjerujući da će dostupnost poslova opasti kao posljedica automatizacije. Također, podržava i uvođenje radnog tjedna od 35 sati ili i kraće uz prihvaćanje umanjenih državnih beneficija, a zalaže se i za legalizaciju konoplje i eutanazije. Hamon se zalaže i za investiranje u obnovljive izbore energije sa ciljem da oni budu izvor 50% svih francuskih potreba do 2025. godine. Vrlo je kritičan i prema neoliberalnom "mitu beskonačnog ekonomskog rasta" koji okrivljuje za "uništavanje planeta" i za stjecanje statusa "kvazireligije" među političarima. 22. siječnja na unutarstranačkim izborima prestigao je favorita Manuela Vallsa u prvom krugu i izabran je kao kandidat Socijalističke partije u drugom krugu 29. siječnja 2017.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]