Barijum sulfat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Barijum sulfat
Strukturna formula
3D model
Identifikacija
CAS registarski broj 7727-43-7
MeSH Barium+sulfate
RTECS registarski broj toksičnosti CR060000
ATC code V08BA01
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula BaSO4
Molarna masa 233.43 g/mol
Agregatno stanje beli kristali
Gustina 4.5 g/cm3
Tačka topljenja

1580 °C

Rastvorljivost u vodi 0.00115 g/L (18 °C)
Ksp 1.08×10-10 (25 °C)
Фармакологија
Bioraspoloživost zanemarljivo oralnim putem



Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Barijum-sulfat je neorgansko hemijsko jedinjenje hemijske formule BaSO4.

Nalaženje[uredi | uredi kod]

U prirodi se javlja kao barit.[1]

Dobijanje[uredi | uredi kod]

Može se dobiti mešanjem rastvora neke barijumove soli i sulfata. Nastaje kao beli talog.[1]

Fizičko-hemijska svojstva[uredi | uredi kod]

To je bela čvrsta supstanca. Toplota na njega ne utiče ako je ispod 1500 °C. Veoma je slabo rastvorljiv u vodi. Međutim barijum-hidrogensulfat je umereno rastvoran u vodi, a dobija se u reakciji barijum-sulfata sa koncentrovanom sumpornom kiselinom. Kada se barijum-sulfat redukuje sa ugljenikom dobija se barijum-sulfid. Reaguje i sa natrijum-karbonatom u višku na povišenoj temperaturi[1]:

BaSO4 + Na2CO3 → BaCO3 + Na2SO4

Upotreba[uredi | uredi kod]

Upotrebljava se u proizvodnji boje (tzv. permanentno belilo). Takođe je i punilo za gumu, a koristi se i kao dodatak u proizvodnji hartije kako bi joj povećao neprozirnost i težinu.[1]

Barijum-sulfat koristi se i kao kontrastno sredstvo u radiologiji, za vizuelizaciju gastrointestinalnog trakta. Primenjuje se kao suspenzija, pri čemu su veličina čestica i kristalni oblik veoma važni u spravljanju stabilne suspenzije.[2] Daje se peroralno, uz odgovarajuće korigense ukusa, i to u značajnoj količini jer je neophodno adekvatno punjenje organa, ili alternativno u vidu klistira, za ispitivanja debelog creva. Barijum-sulfat je pogodno kontrastno sredstvo jer relativno velika masa barijumovog jezgra uslovljava dobru apsorpciju rendgenskog zračenja, dok je on sam gotovo potpuno nerastvoran u vodi, organskim rastvaračima, alkalijama i kiselinama. Imajući u vidu visoku toksičnost barijumovih jona, većina farmakopeja propisuje da primenjeni barijum-sulfat ne sme sadržati više od 10 ppm rastovornih barijumovih soli. Količina supstance koja se apsorbuje iz GIT-a nije merljiva.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Parkes, G. D. & Fil, D. 1973. Melorova moderna neorganska hemija. Naučna knjiga. Beograd.
  2. Sote Vladimirov, Dobrila Živanov-Stakić: Farmaceutska hemija, II deo, Farmaceutski fakultet, Beograd, 2006.