Barauova burnica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Barauova burnica
Pterodroma baraui (fledgling before releasing).JPG
Status zaštite
Status iucn3.1 EN.svg

Status zaštite: Ugroženi (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Procellariiformes
Porodica: Procellariidae
Rod: Pterodroma
Vrsta: P. baraui
Dvojni naziv
Pterodroma baraui
Jouanin, 1964

Barauova burnica (lat. Pterodroma baraui) je morska ptica srednje veličine iz porodice zovoja. Glavno stanište joj je otok Réunion u Indijskom oceanu.

Naziv[uredi - уреди | uredi izvor]

Ime je dobila u znak sjećanja na Armanda Baraua, inženjera poljoprivrede i ornitologa, koji je živio na Réunionu. Opisana je tek 1964. iako je bila otprije poznata lokalnim ljudima.

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Barauova burnica je duga oko 40 cm. Perje na trbušnom dijelu joj je bijele boje, kljun je crn, a leđni dio tijela je tamno siv. Na leđnoj strani krila i samim leđima vidljiva je šara u obliku slova "M".[1]

Stanište[uredi - уреди | uredi izvor]

Stanište barauove burnice se proteže duž Indijskog oceana, od otoka Réunion do zapadne Australije i Indonezije. Velika većina populacije gnijezdi se na otoku Réunion.

Ponašanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Prehrana[uredi - уреди | uredi izvor]

Pelagična je vrsta, hrani se malim ribama veličine do 10 cm, lovom iz površine i ronjenjem. Ponekad se pridružuje drugim vrstama morskih ptica u zajedničkom lovu.

Razmnožavanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Posebnost ove vrste je da se gnijezdi i formira kolonije vrlo daleko od obale i na velikim nadmorskim visinama. Ove ptice kopaju rupe u tlu u kojima se gnijezde na nadmorskoj visini od 2400 - 2700 metara. Inkubacija traje 55 dana i mladunci su u stanju letjeti oko 100 -120 dana nakon izlijeganja, te napuštaju gnijezdo između novembra i februara.[2]

Zaštita[uredi - уреди | uredi izvor]

Barauova burnica je klasificirana kao ugrožena vrsta.[3] U prošlosti se broj jedinki smanjio radi izlova, ali nakon zabrane lova na tu pticu broj jedinki se povećao. Današnji uzroci ugroženosti su introducirane vrste u njihovom staništu kao i svjetlosno onečišćenje. Ova je ptica izuzetno osjetljiva na umjetne izvore svjetla koje dezorijentiraju mlade jedinke koje zamjenjuju svjetla za bioluminescentne organizme kojima se hrane. To dovodi do padova i ozljeđivanja oko 40% mladih jedinki u prvoj godini samostalne potrage za hranom. Zadnjih godina provode se mjere zamračivanja umjetnih izvora svjetla u područjima koje ove ptice nastanjuju.[4]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Brooke, M. (2004). Albatrosses And Petrels Across The World Oxford University Press, Oxford, UK ISBN 0-19-850125-0
  2. "Barau’s Petrel". Important Bird Areas factsheet. BirdLife International. 2014. http://www.birdlife.org. pristupljeno 2014-03-06. 
  3. Barauova burnica na iucnredlist.org, pristupljeno 3. februara 2015.
  4. Le Correa, M., Ollivier, A., Ribesc S., Jouventin, P., (2002) "Light-induced mortality of petrels: a 4-year study from Réunion Island (Indian Ocean)" Biological Conservation 105: 93–102 [1]