Bančiang

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Arheološki lokalitet Ban Čiang
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Museum für Indische Kunst Dahlem Berlin Mai 2006 056.jpg
 Tajland
Registriran: 1992. (16. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iii
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Bančiang (tajlandski: แหล่งโบราณคดี บ้านเชียง) je prapovijesni arheološki lokalitet u tajlandskoj pokrajini Udon Thani koji je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1992. god.

Arheološki lokalitet Ban Čiang

Naime, znanstvenike je 1966. godine iznenadilo otkriće ovog lokaliteta starog oko 5,000 godina, s keramičkim i metalnim predmetima, jer se do tada vjerovalo kako je u to vrijeme metalurgija razvijena samo u Prednjoj Aziji i na Dalekom istoku. Antropolog Steve Young je otkrio ovaj lokalitet[1], a godinu dana kasnije otkriveni su ljudski skeleti i predmeti od bronce (narukvice, prstenje, ogrlice, žice i šipke, vrhovi kopalja, sjekire, kuke i mala zvona) koji su bili pogrebni darovi. Najstariji grobovi nisu imali metalne predmete i stoga pripadaju neolitiku, ali razvijenog poljoprivrednog stanovništva, dok oni s metalnim predmetima pripadaju brončanom dobu, a najmlađi su iz željeznog doba.

Prvim mjerenjima starosti utvrđeno je kako je bančiang kultura potječe od oko 4420.-3400. pr. Kr., što bi bila najstarija kultura brončanog doba na svijetu. No, nakon godina razmatranja i rasprava došlo se do vjerojatnijih vremenskih okvira ove kulture. Posljednjim datirenjam ugljikom-14 došlo se do okvira bančiang kulture od oko 2100.-200. pr. Kr.

Lokalitet je ponovno osvanuo na naslovnicama svjetskih novina kada su tisuće predmeta s ovog lokaliteta otkriveni u nekoliko kalifornijskih muzeja i drugim lokacijama. Krijumčarenjem predmeta bančiang kulture, danas ima više ovih predmeta u muzejima izvan zemlje, nego na samom lokalitetu. Vlada SAD-a je obećala da će nakon kriminalističke obrade, svi predmeti biti vraćeni u Tajland.[2].

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Otkriće Ban Čianga na The Ban Chiang Project, University of Pennsilvania ((en)) Preuzeto 29. lipnja 2011.
  2. Katherine D. Vitale, The war on antiquities: United States law and foreign cultural property, Notre Dame Law Review, The Free Library, 24. siječnja 2008. ((en)) Preuzeto 29. lipnja 2011.
  • Southeast Asia: A Past Regained, Time Life Books, Alexandria, Virginia 1995., str. 25.–32. ((en))

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Koordinate: 16°29′02″N 99°31′26″E / 16.484°N 99.524°E / 16.484; 99.524