Avanska dinastija

Izvor: Wikipedia

Avanska dinastija bila je prva dinastija u historiji Elama, osnovana od strane kralja Pelija u praskozorje historije. Smatra se da je imala važan uticaj na zbivanja u Sumeru u najranijem periodu historije, s obzirom da njeni sukobi s Mezopotamijom datiraju od kralja Enmebaragesija od Kiša (cca. 2600. pne.), koji ih je porazio, isto kao i sumerski kralj Eannatum I od Lagaša.

Avan je naziv za drevni grad ili regija Elama čija lokacija nije danas precizno određena, ali se pretpostavlja da je bila sjeverno od Suse, ili čak u južnom Luristanu, blizu Dezfula.

Elam i Sumer[uredi - уреди]

Da je dinastija iz Avana imala važan uticaj na Mezopotamiju najbolje svjedoči Sumerski popis kraljeva, koji tvrdi da su njena tri (neimenovana) vladara kraljevala Sumerom ukupno 356 godina.

Popis kralejava pronađen na tlu samom Elama navodi 12 kraljeva dinastije Avan. Iako taj i drugi dokument nisu potpuno pouzdano, historičari na temelju njega pretpostavljaju da je Elam u to doba imao razvijene trgovačke odnose sa Sumerom, pogotovo sa snažnim gradovima-državama kao što su Lagaš - iz njega su Elamiti uvozili žitarice, a izvozili stoku, vunu, robove i srebro.

S druge strane su povremeno izbijali sukobi zbog nastojanja Lagaša i Kiša da zavladaju tržištem Varakšea, kraljevstva istočno od Elama na Iranskoj visoravni, a koje je bilo izvorom luksuzne robe, ogotovo dragog kamenja.

Broj izvora o Elamu i dinastiji Avan se povećao u doba Akadskog Carstva (cca. 2350. pne.), kada se spominju pohodi akadskih vladara na Iransku virsoravan. Tako je Sargon Akadski pokorio Luh-išana od Avana, koji je kasnije, zajdno s kraljem Sidgauom od Varakšea, bez uspjeha dizao ustanak protiv njegovog sina Rimuša. I kralj Naram-Sin je također pokorio kralja Hišep-ratepa od Avana, koji je također za saveznika imao kralja Varakšea (Marhaši). Poslije su kraljevi Avana postali akadski vazali, a o čemu svjedoči mirovni ugovor - jedan od prvih u historiji - između Naram-sina i neimenovanog kralja (najvjerojatnije Khite ili Helua). Riječ je o najstarijem dokumentu na elamskom klinopisu.

Iako im je dinastija Avan bila poražena, Elam je izbjegao potpuni poraz. Glavni grad Anšan u planinskom dijelu Južnog Irana, nikad nije pao pod Akađane. Naprotiv, mnogi vjeruju da je elamska opasnost dovela do kolapsa Akadskog Carstva.

Vrhunac Avanske dinastije[uredi - уреди]

Dinastija je Avan iskoristila slabljenje akadske vlasti. Oko godine 2240. pne. na prijestolje je došao Kutik-Inšušinak (ili Puzur-Inšušinak), koji je za račun Akađana vladao Susom, On je oslobodio Avan i Elam od akadske vlasti.

Pod njegovom vlašću je Susa postala glavni grad i počela se puniti hramovima i spomenicima. Kutik-Inšušinak je potom porazio buntovničke gradove Kimaš i Hurtum, proglasio se kraljem i osvojio dotadašnju prijestolnicu Anšan. Poslije toga su slijedili pohodi na sjever Mezopotamije, gdje je osvojen sumerski grad Ešnunna. Nakon što je osvojio Akad, proglasio se kraljem četiri strane svijeta. Kasnije je Elamićane pobijedio Ur-Nammu od Ura, osnivač Treće dinastije Ura.

Nakon toga dinastija Avan nestaje iz historijskih zapisa, a zamjenjuje je dinastija Šimaški.

Vladari Avanske dinastije[uredi - уреди]

  • Peli (cca. 2450. pne.)
  • Taar, Tari or Tata
  • Ukku-tahiš
  • Hišur
  • Šušun-tarana
  • Napil-huš,
  • Kiku-siwe-temti
  • Luh-išan
  • Hišep-ratep
  • Ešpum (?)
  • Ilišmani (?)
  • Epirmupi (?)
  • Helu (cca. 2300-2280. pne.)
  • Hita (cca. 2280-2250. pne.)
  • (akadska vlast)
  • (Šimpišuk)
  • Kutik-Inšušinak (cca. 2240-2220. pne.)
  • (neo-sumerska vlast)