Aulo Gelije

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ilustracija latinskog izdanja Atičkih noći iz 1706. Jakoba Gronoviusa.

Aulo Gelije (latinski: Aulus Gelius, cca. 125 - iza 180) bio je rimski pisac i gramatičar, najpoznatiji po djelu Atičke noći (Noctes Atticae), u kome je u nizu kratkih crtica zabilježio brojna zapažanja na temu gramatike, filozofije, historije i antikvarstva. Djelo je značajno zato što donosi niz citata, odnosno fragmenata i kratkih prikaza ranijih antičkih autora čija su djela inače bila izgubljena, te se stoga smatra jednim od najdragocjenijih izvora podataka o antičkom svijetu.

Ime[uredi - уреди | uredi kôd]

Srednjovjekovni rukopisi Atičkih noći često kao autorovo ime navode "Agellius", a taj oblik koristi i Priscijan. Umjesto tog oblika, Laktancije, Servije i sveti Augustin navode A. Gellius. Znanstvenici su od renesanse nadalje žustro raspravljali o tome koje je od dva prenesena imena točno (smatrajući da je jedno od njih iskvaren oblik) prije nego što su se u moderno doba konačno odlučili za oblik Gellius.[1]

Život[uredi - уреди | uredi kôd]

Jedini izvor podataka o životu Aula Gelija jesu detalji zabilježeni u njegovim vlastitim spisima.[2] Ti podaci ukazuju na to da je Gelije rođen između 125. i 128. godine nove ere.[3] Potjecao je iz dobre obitelji koja je bila dobro povezana u društvu i možda bila afričkog porijekla,[4] ali vjerojatno je rođen u Rimu, a sigurno je u tom gradu odrastao . Prisustvovao je Pitijskim igrama 147. godine[3] i boravio je duže vrijeme u Ateni.[2] Gelije je retoriku učio kod Tita Kastricija i Sulpicija Apolinara, filozofiju je učio kod Kalvizija Taura i Peregrina Proteja, a uživao je i prijateljstvo i pauke Favorina, Heroda Atika i Frontona.[2]

Vratio se u Rim, gdje je vršio pravosudnu dužnost.[5] Pretor ga je imenovao da djeluje kao sudija u građanskim parnicama, pa je velik dio vremena, koje bi radijo posvetio književnom stvaralaštvu, provodio obavljajuće svoje sudske dužnosti.[2]

Djelo[uredi - уреди | uredi kôd]

Njegovo jedino poznato djelo, Atičke noći (latinski: Noctes Atticae), nosi naslov po tome što je započeto tijekom dugih noći zime koju je proveo na Atici. Poslije je djelo nastavio pisati u Rimu. Sastavljeno je na temelju svojih zabelješki (adversaria) o raznovrsnim neobičnostima koje je čuo u razgovorima ili ih je pročitao u knjigama. Te se zabilješke odnose na gramatiku, geometriju, filozofiju, povijest i mnoge druge teme.[5] Jedna je priča, na primjer, basna o Androklu, koja je često uključena u kompilacije Ezopovih basni, ali izvorno ne potječe od njega. Interni dokazi naveli su Leofranca Holford-Strevensa da zaključi kako je djelo objavljeno 177. godine.[3]

Ovo djelo, koje je namjerno lišeno nekog slijeda ili rasporeda, podijeljeno je u dvadeset knjiga. Sve su sačuvane, osim osme, od koje je do nas došla samo njezin sadržaj. Atičke noći dragocjene su zbog uvida koji pružaju u prirodu društva i stvari koje su zanimale učene ljude tog vremena, kao i zbog brojnih ulomaka iz djela izgubljenih antičkih autora.[5]

Atičke noći bile su dosta čitane u antici. Pisci koji su se koristili ovom kompilacijom uključuju Apuleja, Laktancija, Nonija Marcela, Amijana Marcelina, anonimnog autora Augustovske historije, Servija i Augustina; no najzapaženije je to koliko je Gelijevo djelo koristio Makrobije, "koji, ne spominjući njegovo ime, doslovno citira Gelija svude u Saturnalijama i stoga ima najveću vrijednost utvrđivanje točnosti [Gelijevog] teksta".[6]

Izdanja[uredi - уреди | uredi kôd]

Prvo izdanje (editio princeps) objavio je u Rimu 1469. Giovanni Andrea Bussi, imenovani biskup Alerije.[7] Najranije kritičko izdanje objavio je Ludovicus Carrio 1585. godine, objavio Henricus Stephanus; međutim, projicirani komentar postao je žrtvom osobnih svađa. Bolje je poznato kritičko izdanje Johanna Friedricha Gronoviusa; iako je cijeli život posvetio radu na Geliju, umro je 1671. prije no što je njegovo djelo moglo biti dovršeno. Njegov sin Jakob Gronovius objavio je većinu očevih komentara o Geliju 1687. i iznio revidirani tekst sa svim očevim komentarima i drugim materijalima u Leydenu 1706. godine; ovo kasnije izdanje postalo je poznato kao "Gronoviana". Prema Leofrancu Holford-Strevensu, "Gronoviana" je ostala standardni Gelijev tekst više od stotinu godina, sve do izdanja Martina Hertza (Berlin, 1883–1885; postoji i manje izdanje istog autora, Berlin, 1886), koje je revidirao C. Hosius, 1903, s bibliografijom. Svezak odabranih djelova, s bilješkama i rječnikom, objavio je Nall (London, 1888.). Postoji engleski prijevod W. Beloea (London, 1795) i francuski prijevod (1896).[5][8] Noviji prijevod na engleski jezik napisao je John Carew Rolfe (1927) za Loeb Classical Library. U novije vrijeme čini se da je izdanje Petera K. Marshalla (Oxford University Press, 1968, 1990 (ponovno izdano s ispravkama) rašireno u tiskanom kao i u digitalnom formatu s otvorenim pristupom.[9]

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. René Marache (1967). „Introduction”. Aulu-Gelle, Les nuits attiques. Livres I–IV. Paris: Les Belles Lettres. str. VII. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Ramsay, William (1867), „A. Gellius”, Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 2, Boston, p. 235, arhivirano iz originala 2010-01-18, http://www.ancientlibrary.com/smith-bio/1343.html, Pristupljeno 2021-03-02 
  3. 3,0 3,1 3,2 Leofranc Holford-Strevens, "Towards a Chronology of Aulus Gellius", Latomus, 36 (1977), str. 93-109.
  4. Leofranc Holford-Strevens (2003), Aulus Gellius: an Antonine scholar and his achievement, str. 13–15.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 Šablon:EB1911
  6. P. K. Marshall, "Aulus Gellius" in Texts and Transmission: A Survey of the Latin Classics (Oxford: Clarendon Press, 1983), str. 176.
  7. Ako nije drugačije naznačeno, ovaj se odjeljak temelji na: Leofranc Holford-Strevens, Aulus Gellius (Chapel Hill: University of North Carolina, 1988), str. 241-244.
  8. Šablon:Cite NIE
  9. Marshall, Peter K. (1990). A. Gellii Noctes Atticae. Oxford: Oxford University Press. ISBN 0-19-814651-5. 

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

Engleski prijevodi[uredi - уреди | uredi kôd]

Studije[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Anderson, Graham. (1994). "Aulus Gellius: a Miscellanist and His World," in Aufstieg und Niedergang der römischen Welt, vol. II.34.2. Berlin and New York: Walter de Gruyter.
  • Beall, S. (1997). "Translation in Aulus Gellius." The Classical Quarterly, 47(1), 215–226.
  • Ceaicovschi, K. (2009). "Cato the Elder in Aulus Gellius." Illinois Classical Studies, (33-34), 25–39.
  • Lakmann, Marie-Luise. (1995). Der Platoniker Tauros in der Darstellung des Aulus Gellius. Leiden, The Netherlands, and New York: Brill.
  • Garcea, Alessandro. (2003). "Paradoxes in Aulus Gellius." Argumentation 17:87–98.
  • Gunderson, Eric. (2009). Nox Philologiae: Aulus Gellius and the Fantasy of the Roman Library. Madison: Univ. of Wisconsin Press.
  • Holford-Strevens, Leofranc. (2003). Aulus Gellius: An Antonine Scholar and his Achievement. Oxford: Oxford Univ. Press.
  • Holford-Strevens, Leofranc. (1982). "Fact and fiction in Aulus Gellius." Liverpool Classical Monthly 7:65–68.
  • Holford-Strevens, Leofranc, and Amiel Vardi, eds. (2004). The Worlds of Aulus Gellius. Oxford: Oxford Univ. Press.
  • Howley, Joseph A. (2013). "Why Read the Jurists ?: Aulus Gellius on Reading Across Disciplines." In New Frontiers: Law and Society in the Roman World. Edited by Paul J. du Plessis. Edinburgh: Edinburgh University Press.
  • Howley, Joseph A. (2018). Aulus Gellius and Roman Reading Culture. Text, Presence, and Imperial Knowledge in the Noctes Atticae. Cambridge: Cambridge University Press.
  • Johnson, William A. (2012). "Aulus Gellius: The Life of the Litteratus" In Readers and Reading Culture in the High Roman Empire: A Study of Elite Communities. Classical Culture and Society. Oxford; New York: Oxford University Press.
  • Ker, James (2004). "Nocturnal Writers in Imperial Rome: The Culture of Lucubratio." Classical Philology, 99(3), 209–242.
  • Keulen, Wytse. (2009). "Gellius the Satirist: Roman Cultural Authority in Attic Nights." Mnemosyne Supplements 297. Leiden, The Netherlands, and Boston: Brill.
  • McGinn, Thomas A.J. (2010). "Communication and the Capability Problem in Roman Law: Aulus Gellius as Iudex and the Jurists on Child-Custody." RIDA 57, 265–298.
  • Russell, Brigette. (2003). "Wine, Women, and the Polis: Gender and the Formation of the City-State in Archaic Rome." Greece & Rome, 50(1), 77-84


Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Attic Nights (Latin text: complete; English translation: Preface thru Book 13)
  • Attic Nights (Latin text: Books 1‑11, 13, 20)