Augit

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
augit
Fassaïte.jpg
Općenito
KategorijaMineral
Kemijska formula(Ca,Na)(Mg,Fe2+,Fe3+,Ti,Al)[(Si,Al)2O6]
Identifikacija
Bojazelenocrna do smolastocrna
Kristalni habituskratkoprizmatičan
Kristalni sustavmonoklinski
Sraslacidvojci i polisintetički po {100}
Kalavostsavršena po {110}
Lomneravan
Mohsova tvrdoća5,5 - 6
Sjajstaklast
Indeks lomaNp = 1,671 – 1,735; N g = 1,703 - 1,761
Ogrebblijedozelen
Gustoća3,3 - 3,5
Prozirnostpoluprozirni i neprozirni, ali ima prozirnih varijeteta


Augit je silikatni mineral kojeg ubrajamo u grupu piroksena, kemijske formule (Ca,Na)(Mg,Fe,Al)(Al,Si)2O6. Monoklinski kristali prizmatičnog su habitusa, a na njima uočavamo dva sustava kalavosti pod približno 90°.

Čvrste otopine[uredi - уреди | uredi izvor]

Augit je dio serije čvrstih otopina grupe piroksena. Diopsid i hedenbergit važni su krajnji članovi te serije, ali augit sadrži i određene količine aluminija, titanija, natrija i drugih elemenata pa ga proučavamo i zasebno. Udio magnezija kod ovog minerala veći je nego u oba krajnja člana serije.

No, korisno je znati da je udio magnezija u augitu ograničen diskontinuumom u seriji između pigeonita i ortopiroksena: kada se pojavi uz jedan od ta dva piroksena, udio Mg u augitu ovisit će prvenstveno o temperaturi, a zatim i o tlaku u vrijeme kristalizacije, tako da nam augit može dobro poslužiti pri rekonstrukciji uvjeta u geološkoj povijesti stijena.

Također, postoji diskontinuum između augita i omfacita, ali on se pojavljuje pri nižim temperaturama i nije još uvijek potpuno znansveno objašnjen.

Ležišta i nalazišta[uredi - уреди | uredi izvor]

Augit

Augita ima u magmatskim stijenama, kao što su gabro i bazalt. Pojavljuje se i u relativno visokotemperaturnim metamorfnim stijenama, npr. u mafitnim granulitima.

Dolazi u zajednici s olivinima, biotitom, nefelinom, albitom, serpentinima, leucitom i hornblendom.

Poznatija nalazišta augita zabilježena su Coloradu, St. Lawrenceu, New Yorku i Tillamooku u Oregonu, (SAD), zatim u Eifelu (Njemačka), Vezuv (Italija), u Francuskoj i Češkoj.

Vidi još:[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]