Diopsid

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Diopsid
Diopside Aoste.jpg
Općenito
Kategorija Mineral
Kemijska formula CaMg[Si2O6]
Identifikacija
Boja bijela, siva, zelenkastosiva
Kristalni habitus kratkoprizmatičan
Kristalni sustav monoklinski, k.r. 2/m
Sraslaci dvojci, a i polisintetički po {100}
Kalavost dobra po {110}
Mohsova tvrdoća 5 - 6
Sjaj staklast
Indeks loma Np = 1,665 – 1,732; Ng = 1,692 – 1,757
Ogreb bijel
Gustoća 3,3 - 3,5
Prozirnost proziran do poluproziran


Diopsid je mineral iz grupe monoklinskih piroksena, s kemijskom formulom MgCa[Si2O6]. Zajedno s augitom i hedenbergitom (FeCa[Si2O6]) tvori kompletnu seriju čvrstih otopina, a djelomičnu seriju tvori s ortopiroksenom i pigeonitom. Tvori tipične sivozelene prizmatične kristale u monoklinskom sustavu. Ima dva sustava kalavosti pod kutevima od 87°i 93°, tipične za piroksensku seriju. Tvrdoća mu iznosi 5-6, a gustoća 3.3 - 3.5. Transparentan je ili polutransparentan s indeksom loma nα=1.663 - 1.699, nβ=1.671 - 1.705 i nγ=1.693 - 1.728. Optički kut je 58° do 63°.

Diopsidi koji se mogu koristiti kao dragulju mogu se naći u dva oblika: crni diopsid i krom-diopsid (koji u sebi sadrži krom koji mu daje žarko zelenu boju). Krom-diopsid je relativno mekan (tvrdoća 5.5-6.5) i lako ga je zagrebati. (Mohsova skala tvrdoće ne pokazuje ni rasteznu čvrstoću, ni otpor na lomove.)


Ležišta i nalazišta[uredi - уреди | uredi izvor]

Diopsid se može naći u ultramafitnim magmatskim stijenama (kimberliti i peridotiti), a diopsidom bogat augit čest je u mafitnim stijenama, kao što su olivinski bazalti te neutralnim poput andezita. Diopsida također ima u različitim metamorfnim stijenama, kao što su metamorfozirani skarnovi, razvijeni iz dolomita bogatih silicijem. Važan je mineral Zemljina plašta, a čest je u peridototnim ksenolitima unutar kimberlita i alkalijskih bazalta. Ima ga u željezom bogatim meteoritima.

Dolazi uz minerale kao što su neki granati, fluorit, dolomit, klorit, vezuvijan, flogopit, aktinolit, olivin, kalcit.

Krom-diopsid ((Ca,Na,Mg,Fe,Cr)2[(Si,Al)2O6]) čest je sastojak peridotitnih ksenolita, a raspršena zrna pronađena su u kimberlitnim žilama, i kao takva su dobar indikator za dijamante.

Poznata nalazišta diosida su u Kanadi, JAR-u, Rusiji te na mnogim drugim lokacijama u svijetu.

Postanak i izmjene[uredi - уреди | uredi izvor]

Pri relativno visokim temperaturama, postoji praznina u serijskom nizu između diopsida i pigeonita, a pri nižim temperaurama, između diopsida i ortopiroksena. Odnos kalcij/(kalcij+magnezij+željezo) u diopsidu koji je nastao uz jedan od ova druga dva prioksena djelomično je osjetljiv na temperature iznad 900 °C, pa je struktura diopsida iz peridotitnih ksenolita važna u rekonstrukciji temperatura iz Zemljina plašta.

Ovi pirokseni mogu prijeći u amfibole. Procesom uralitizacije, koji počinje najprije na rubovima, ako na njega djeluju hidroterme, diopsid (i hedenbergit) prelazi u klorite i serpentine, a uz njih se mogu razviti i drugi minerali (npr. epidot). Takvu pojavu nazivamo retrogradna metamorfoza.

Porijeklo imena[uredi - уреди | uredi izvor]

Diopsid je prvi put opisan oko 1800. godine, a ime mu dolazi od grčkih riječi δίς (dís), dva puta, dvostruko te ὄψις, (ópsis), gledanje, opažanje, pogled, pojavnost u skladu s dva načina orijentacije njegove vertikalne prizme.

Plavi varijetet diosida nazivamo violan.

Vidi još:[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]