Prijeđi na sadržaj

Aromuni

Izvor: Wikipedija

Aromuni (Arumuni, Armani, Kurcovlasi, Vlasi, Cincari) su romanski narod, koji živi na Balkanskom poluostrvu. Žive pretežno u severnoj Grčkoj, Albaniji, Severnoj Makedoniji i Bugarskoj, a veliki broj ih se odselio sa pomenutih područja u Rumuniju. Nemaju svoju državu. U Severnoj Makedoniji su koncentrisani oko Bitolja, Kruševa i Ohrida. U prošlosti, centralno mesto im je bio grad Moskopolje u jugoistočnoj Albaniji.

Aromuni govore aromunskim jezikom, koji pripada romanskoj grupi indoevropske porodice jezika. Religiozno opredeljeni Aromuni su uglavnom pravoslavne veroispovesti. Nekada su bili poznati po bavljenju trgovinom, ekstenzivnim stočarstvom (feta sir), ugostiteljstvom, itd. Aromuna ukupno ima oko 151.000, od toga u Grčkoj 65.000, Rumuniji 50.000, Albaniji 22.000, Severnoj Makedoniji 10.000, Bugarskoj 4.000. Manji broj Aromuna živi i u Srbiji, gde su od strane Republičkog zavoda za statistiku službeno priznati pod imenom Cincari, dok su u Severnoj Makedoniji priznati pod imenom Vlasi.

Historija

[uredi | uredi kod]

Jovan Cvijić o Cincarima:

Aromuni ili Armani. Oni su po jeziku deo rumunskoga naroda, koji stanuje na levoj obali Dunava; za razliku od ovih ili Dakorumuna, nazivaju ih kašto kolektivnim imenom Makedorumunima. Makedorumuni su balkanski starosedeoci (u istorijskom smislu), a i sada nije rešeno da li su Dakorumuni poreklom sa Balkanskog Poluostrva, pa su se seobama premestili na levu obalu Dunava ili su tamo staro stanovništvo od Rimljana Dakije (Trajanovi kolonisti).[1] U dosta oblasti Balkanskog Poluostrva, kao i u Rumuniji, Sloveni i Aromuni su se tako izmešali, da su formirali slovenske ili rumunske grupe, prema tome da li je prevladao jedan ili druga elemenat.[2] Na Balkanu i na Rodopi je utvrđeno i prisustvo Vlaha, koji su bili mnogobrojni još u 11. i u 12. veku. Oni su bili pojačani Vlasima, koje je vizantiski car Aleksije I Komnen (1081—1118) ovde naselio u isto vreme kad i Jermene. Balkanski Vlasi, koji su verovatno činili kompaktnu masu, ustali su protiv Vizantije u 12. veku i sa Bugarima su osnovali vlaško-bugarsku kraljevinu Asena I. Njegov brat Kalojan je u Trnovu krunisan od izaslanika pape Inoćentija III kao dominus blacorum et bulgarorum.[3] Kao što smo pomenuli, oni su činili većinu stanovništva u Tesaliji i u Etoliji, u Velikoj i Maloj Vlaškoj. Postojala je Bela Vlaška u Balkanu i severno od njega; ovi su Vlasi sa Bugarima u XII veku, za vreme Asenove dinastije, osnovali vlaško-bugarsku kraljevinu. U ovo doba se pominje i Crna Vlaška, koja je zahvatala oblasti današnje Moldavije. U XI veku je bilo Aromuna i ujednom delu Dobruče i u okolini Anhijala. Poznato je da ih je u XIII veku bilo i u Trakiji.[4]

Poznati Aromuni (Cincari)

[uredi | uredi kod]

Bibliografija

[uredi | uredi kod]
  • Cvijić, Jovan, “Aromuni ili Cincari u zapadnoj Makedoniji”. Pregled, Sarajevo 1911.
  • Kahl, Thede, “Čuvanje jezika, gubljenje identiteta. Meglenski Vlasi”. Srpska Akademija Nauka i Umetnosti, Balkanološki Institut: Skrivene manjine na Balkanu, Beograd, str. 135-145.
  • Поповић, Д., “О Цинцарима”. Београд 1937.
  • Weigand, Gustav, “Die Aromunen. Ethnographisch-philologisch-historische Untersuchungen über das Volk der sogenannten Makedo-Romanen oder Zinzaren”, Lajpcig 1898.
  • Nikola Trifon, Cincari, narod koji nestaje Arhivirano 2011-02-10 na Wayback Machine-u, Beograd: Lunjina, 2010, 559 str

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
  1. Cvijić, Jovan (1966) (sr). Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje: osnovi antropogeografije. Zavod za izdavanje udžbenika. 
  2. Cvijić, Jovan (1966) (sr). Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje: osnovi antropogeografije. Zavod za izdavanje udžbenika. 
  3. Cvijić, Jovan (1966) (sr). Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje: osnovi antropogeografije. Zavod za izdavanje udžbenika. 
  4. Cvijić, Jovan (1966) (sr). Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje: osnovi antropogeografije. Zavod za izdavanje udžbenika.