Antigona (tragedija)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Disambig.svg Za ostale upotrebe, v. Antigona (razvrstavanje).
Antigona
Antigone And The Body Of Polynices - Project Gutenberg eText 14994.png
Antigona i Polinikovo tijelo
Autor(i)Sofoklo
Originalni naslovἈντιγόνη
DržavaGrčka Grčka
Jezikgrčki jezik
Žanr(ovi)tragedija
Datum izdanjaprije 442. pne.
Stranica60

Antigona (Ἀντιγόνη) Sofoklova je tragedija iz 5. stoljeća pne.. Podijeljena je u sedam činova, a radnja je smještena u antičkom gradu Tebi, u nemirno vrijeme vladavine kralja Kreonta, vrijeme sukoba. (Tukidid opisuje: otac je radio o glavi sinu, sin ocu, brat bratu.)

Glavna tema u Antigoni nošenje je pojedinca s boli i patnjom, uzrokovanom kada se netko (Kreont) uporno protivi božjim propisima ili željama i odbija pustiti sudbinu okolnostima, što dovodi do bolnog (Kreontovog) otkrivanja istine i na kraju do osvete njegovom ponašanju. Iz toga izvlačimo pouku da se ne treba protiviti sudbini i raditi protiv morala.

Sadržaj[uredi - уреди | uredi kôd]

Lica:

  • Antigona - Edipova kći, Izmenina sestra
  • Izmena - Edipova kći, Antigonina sestra
  • Kreont - njihov ujak, tebanski kralj
  • Tiresija - prorok
  • Hemon - Kreontov sin, Antigonin zaručnik
  • Euridika - Kreontova žena
  • Stražar
  • Glasnici
  • Zbor

Antigona je kćer Edipa i njegove majke te djevojka Kreontova sina Hemona. Ona predstavlja tragičnog junaka, koji se bori za pravdu i moralne zakone. Njezina dva brata Polinik i Eteoklo sukobili su se u ratu i poginuli. Ona je pokopala Polinika, iako je kralj Kreont naredio da ne smije biti pokopan (zbog njegova povoda vojske na Tebu). Ona nije marila ni za Polinikov čin, a niti za kraljev proglas, te je postupila po božjem (etičnom) zakonu. Njezina zla sudbina samo je nastavak loših događaja u njenoj obitelji, koji počinju s ocem Edipom. Ona je posrednik sukoba božjeg i ljudskog. Unatoč smrtnoj presudi, ne kaje se zbog svoga čina, a svojim idealima ostaje vjerna do kraja.

Kreont je tebanski kralj, tiranin, koji je dao proglas zabrane pokopa Polinika te osuđuje Antigonu i Izmenu na smrt. Ne popušta u svojoj odluci iako ga mnogi odgovaraju i predviđaju zlo. Kada na kraju uviđa svoju grubu pogrešku, pokušava se iskupiti, no stvari su već krenule u krivom smjeru te mu žena i sin počine samoubojstvo. On je također dosljedan svojim idealima, tvrdoglav, ali dobar kralj koji je svojom hrabrošću i upornošću došao na čelo Tebe.

Izmena, Antigonina sestra, kćer Edipa i Jokaste, nije željela pokopati Polinika te odgovara Antigonu od toga. Kada dolazi kod kralja, iz straha od smrti plače, no želi podijeliti krivnju s Antigonom iako nije kriva. Kreont je unatoč svemu stavlja u tamnicu da dijeli (sudbinu) presudu s Antigonom. Ona se ne bori ni za božanske zakone, etiku, niti za državne zakone. Nema hrabrosti, te si ne želi praviti nikakve probleme zbog umrlog brata i njegovih prava.

Hemon je Kreontov sin i Antigonin vjerenik. Jako ga pogađa očevo nerazumijevanje te počinjava samoubojstvo u mržnji prema ocu i tuzi prema Antigoni. Euridika, žena Kreontova, majka Hemona, počinjava samoubistvo nakon spoznaje o Hemonovoj smrti.

Tiresija je mudar prorok, koji je mnogo puta pomogao Kreontu, pokušava ga odgovoriti od presude te mu proriče smrt. Kreont se zbog njegovog proroštva dvoumi, no ne posustaje u nameri.

Zbor čine tebanski starješine, čija starost (kojom ih Sofoklo često opisuje) predstavlja mudrost i iskustvo. On (neutralno, sa strane) komentira događaje, daje savjete likovima, razgovara s njima te opisuje prošle događaje.

Sažetak radnje[uredi - уреди | uredi kôd]


Prvi čin
Razgovor Antigone i Izmene predočava nam njihova stajališta i Antigoninu namjeru (da pokopa Polinika unatoč kraljevoj zabrani). U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o Poliniku i njegovu pohodu na Tebu.


Drugi čin
Kreont daje proglas (da Polinik ne smije biti pokopan) i obrazlaže povode njegova davanja.

A brata njegova Polinika,
Što ko bjegunac vratio se u svoj zavičaj
I roda našeg bogove do temelja
Popalit vatrom htjede, krvi naše se nasititi,
Nas kao roblje odvesti-
Za njega evo ja proglasih sad,
Da grob mu nitko ne spravi ni ožali...

Dolazak stražara i glasnika s objavom da je netko pokopao Polinika te njihov dijalog s Kreontom. Stajaća pjesma opisuje čovjekovu moć i nadmoć nad životinjama.


Treći čin
Dolazi stražar dovodeći Antigonu i obavještava o njenom činu. Antigona obrazlaže motive i povod svoga postupka, a Kreont joj objašnjava svoje stajalište i uvjerava je da nije u pravu. Dolazi Izmena te razgovara s Antigonom. U stasimu zbor opisuje zlo i zlu sudbinu Antigoninu.


Četvrti čin
Dolazi Hemon kod oca Kreonta te ga pokušava uvjeriti da nije u pravu. U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o ljubavi.


Peti čin
Antigona, živa sahranjena u pećini, peva tužbalicu o svom životu te razmišlja o svojoj sudbini i idealima. U stasimu zbor opisuje druge nesretnike u grčkim mitovima.


Šesti čin
Dolazak proroka Tiresije u Kreontov dvor te mu proriče nesreću, no Kreont ne popušta. U razgovoru Kreonta i Zbora Kreont uviđa da je u krivu te odlazi osloboditi Antigonu. Stasim opisuje Tebu i okolicu te zbor moli Zeusa za pomoć u nevolji.


Sedmi čin
Glasnik nam objavljuje Hemonovu smrt te potom smrt Euridike. Još se prikazuje Kreontovo žaljenje te ljutnja na nesklonost bogova.

Zanimljivosti[uredi - уреди | uredi kôd]

Citati[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Za nemogućim ne valja posizati. (Izmena)
  • Ne voli nitko loših vijesti glasnika. (Stražar)
  • Kod zimske bujice drveće - vidjet ćeš / Što njoj popušta, grane sebi očuva. / A opre l' joj se, s korijenom ga iščupa. (Hemon)
  • Čovjek najviše onakav vrijedi, što je svakog znanja pun. (Hemon)
  • Tvrdoglavost je isto što i bezumlje. (Tiresija)
  • Nerazbor za čovjeka je nesreća baš najveća. (Glasnik)
  • Za ljubav, ne za mržnju ja sam rođena. (Antigona)

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]