Radovan Ivšić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Radovan Ivšić (Zagreb, 22. lipnja 1921. - Pariz, 25. prosinca 2009.), hrvatski pjesnik, pisac, dramatik, esejist, prevoditelj i nadrealist svjetskoga glasa, koji je najveću slavu stekao dramom Kralj Gordogan te zbirkom pjesama Crno.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Rodio se kao sin Stjepana Ivšića, hrvatskog jezikoslovca, slavista, akcentologa i rektora Sveučilišta u Zagrebu (1940. - 1943.). Nakon što je završio klasičnu srednju školu u Zagrebu, diplomirao je humanizam i socijalne znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.

Kroz svoj otpor ustaškom i komunističkom totalitarizmu pokazao se je kao duhovno i moralno nepotkupljiv umjetnik. Njegova su djela bila zabranjivanja kako tijekom, tako i nakon drugoga svjetskog rata.

Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, Ante Pavelić osobno je naredio zapljenu Ivšićeve prve knjige Narcis. Njegova drama Kralj Gordogan je bila zabranjena Hrvatskoj pod fašističkom i komunističkom diktaturom sve do 1979. godine. Kritizirao je jeftinu politiku, komunizam i lažni nadrealizam. Bio je najveći kritičar Miroslava Krleže, koji je često nazivan najvećim hrvatskim piscem 20. stoljeća, smatrajući neoprostivima kako njegovo priklanjanje režimu, tako i njegovu nesklonost i nerazumijevanje koje je pokazivao prema modernoj umjetnosti.

Ivšić je proveo svoj život beskompromisno u duhu slobode. Te vrijednosti su ga približile nadrealističkom pokretu. 1954. godine seli u Pariz, gdje upoznaje Andréa Bretona, nakon čega ravnopravno sudjeluje u svim manifestacijama nadrealističkog pokreta, privatno i profesionalno surađujući s Bretonom, Perétom, Miroom, Benoitom i drugim nadrealistima.. Bio je u braku s francuskom pjesnikinjom Annie Le Brun.

Radovan Ivšić preveo je mnoga klasična i suvremena djela francuske književnosti na hrvatski jezik. Postao je jednom od najznačajnijih spona između hrvatske i francuske kulture. ravnopravno je sudjelovao u nadrealističkom pokretu, privatno i profesionalno surađujući s Perétom, Bretonom, Miróom, Benoîtom i drugim nadrealistima.

Odbio je sva priznanja.

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Daha, drama, 1941.
  • Narcis, poema, 1942.
  • Kralj Gordogan, drama, 1943.
  • Vane, igrokaz, 1943.
  • Sunčani grad, korska recitacija, 1944.
  • Kapetan Oliver, drama, 1944.
  • Vodnik pobjednik, drama, 1944.
  • Snjeguljica i medvjedići, dječja drama u stihu, 1948.
  • Tanke, zbirka pjesama, 1954.
  • Akvarij, drama, 1956.
  • Autour ou dedans, zbirka pjesama, 1974.
  • Crno, zbirka pjesama, 1974.
  • Bunar u kuli, poezija, 1974.
  • Aiaxaia ili Moći reći, drama, 1982.
  • U nepovrat, zbirka članaka i intervjua, 1990.
  • Teatar, sabrane drame, 1998.
  • Crno i crno, sabrane pjesme (1940.-2002.), 2003.
  • Poèmes, Gallimard, 2004.
  • Théâtre, Gallimard, 2005.
  • Cascades, Gallimard, 2006.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]