Prijeđi na sadržaj

Ankilosauridi

Izvor: Wikipedija
Ankilosauridi
Restauracija roda Euoplocephalus
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Reptilia
Nadred: Dinosauria
Red: Ornithischia
Podred: Ankylosauria
Porodica: Ankylosauridae
Brown, 1908.
Sinonimi

Syrmosauridae Maleev, 1952.

Ankilosauridi (lat. Ankylosauridae) bili su oklopljeni dinosauri koji su nastali prije 125 miliona godina (zajedno sa još jednom porodicom ankilosaura, nodosauridima) i izumrli prije 65 miliona godina. Ankilosauridi su nastanjivali Sjevernu Ameriku, Evropu, istočnu Aziju, ali dobri primjerci su rijetki; većina ih se sastoji od djelića kostiju.

Osobine

[uredi | uredi kod]
Rekonstrukcija repa roda Dyoplosaurus
Rep roda Euoplocephalus

Ankilosauridi su imali sličnu građu tijela kao i svi ostali pripadnici Ankylosauria. Široko, masivno tijelo nosila su četiri kratka i snažna uda, od kojih su zadnji bili duži od prednjih. Vrat, tijelo i gornja strana repa bili su pokriveni oklopom koji se sastojao od koštanih ploča, a uz njih su se nalazile razne bodlje i kvrge.

Teški oklop na leđima ankilosaurida i njihov rep sa toljagom na kraju činili su ih sličnim sisarima gliptodontima (i u manjoj mjeri ogromnim meiolanidnim kornjačama iz Australije). Ta toljaga se tradicionalno koristi kako bi se ankilosauridi odvojili od svojih bliskih srodnika, nodosaurida, koji ih nisu imali, mada je nisu imali ni mnogi primitivni ankilosauridi. Također, za razliku od nodosaurida, ankilosauridi nisu imali upadljive bodlje na području ramena. Razlikuju se od njih i prema građi lopatice, koja kod ankilosaurida nema izraslinu.

Lubanja ankilosaurida je u odnosu na lubanju nodosaurida bila šira i imala je trougaon oblik. Dvije koštane izrasline iza očnih duplji i na obrazima bile su velike i piramidalnog oblika, dok su kod nodosaurida bile okruglije i tuplje. Neke napredne vrste su imale oklop čak i na očnim kapcima. Kao i kod svih pripadnika Ankylosauria zubi su bili maleni i u obliku lista, prilagođeni ishrani biljkama. Nalazili su se sa strane usta i u donjoj čeljusti, duboko postavljeni u nju. Gornja strana lubanje bila je zaštićena koštanim oklopom. Na prednjem dijelu njihove glave nalazio se bezub kljun (usporediv sa kljunom današnjih ptica).

Paleobiologija

[uredi | uredi kod]

Široka čeljust ankilosaurida ukazuje na to da se oni nisu specijalizirali za ishranu samo određenim biljkama, već su bili oportunistični po tom pitanju. Toljaga na repu je vjerojatno služila za obranu od grabežljivaca, ali prema mišljenju nekih naučnika možda je služila i za borbu sa rivalima. Thulborn je smatrao da je toljaga grabežljivcima odvlačila pažnju od glave, ali to je teško testirati.[1] Način života ankilosaurida je na mnogo načina bio sličan onome kod ostalih pripadnika Ankylosauria.

U jednom istraživanju objavljenom 2009. godine naučnici su CT skeniranjem toljaga i mjerenjem slobodnih repnih kralježaka otkrili silu koju su ankilosauridi mogli vršiti udarcem toljagom. Zaključeno je da su oni sa velikim toljagama (iznad 500 mm dužine) mogli lomiti kosti, dok oni sa manjim nisu. Također je zaključeno da slobodni kralješci nisu bili vrlo pokretljivi vertikalno, ali su se horizontalno mogli pomaći za oko 100°.[2]

Klasifikacija

[uredi | uredi kod]

Taksonomija

[uredi | uredi kod]

Polakantidi se ponekada uključuju kao potporodica ankilosaurida, Polacanthinae. Međutim, filogenetske analize od 2000. pokazuju da polakantidi formiraju bilo prirodnu grupu izvan ankilosaurida ili neprirodnu grupu primitivnih ankilosaura.[3]

Sljedeća taksonomija koristi rangove prema Benton (2004.).[4] Slijedi taksonomiju prema Thompson et al., 2011. osim ako nije drugačije naznačeno.[5]

Skelet vrste Euoplocephalus tutus, Senckenberg Museum
Ankylosaurus

Filogenija

[uredi | uredi kod]

Brown je 1908. prvi put dao naziv porodici Ankylosauridae i definirao ih je kao "sve ankilosaure koji su u bližem srodstvu sa rodom Ankylosaurus nego Panoplosaurus". Sereno (2005.) ju je redefinirao kao: najinkluzivniji kladus koji sadrži Ankylosaurus magniventris, ali ne Panoplosaurus mirus.[8] Nopcsa je 1918. prvi put dao naziv potporodici Ankylosaurinae, a 1998. godine ih je Sereno definirao kao "sve ankilosauride koji su u bližem srodstvu sa rodom Ankylosaurus nego Shamosaurus". Sereno (2005.) ju je redefinirao kao: najinkluzivniji kladus koji sadrži Ankylosaurus magniventris, ali ne Gargoyleosaurus parkpinorum, Minmi paravertebra ili Shamosaurus scutatus. Kladogram ispod slijedi najbolje riješenu topologiju iz jedne analize koju su 2011. proveli paleontolozi Richard S. Thompson, Jolyon C. Parish, Susannah C. R. Maidment i Paul M. Barrett.[5]

Ankylosauridae

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Thulborn T. Mimicry in ankylosaurid dinosaurs. Rec S Aus Mus. 1993;27:151–158.
  2. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2726940/
  3. Hayashi, S., Carpenter, K., Scheyer, T.M., Watabe, M. and Suzuki. D. (2010). "Function and evolution of ankylosaur dermal armor." Acta Palaeontologica Polonica, 55(2): 213-228. DOI:10.4202/app.2009.0103
  4. „Vertappendix”. Arhivirano iz originala na datum 2008-10-19. Pristupljeno 2012-07-05. 
  5. 5,0 5,1 Richard S. Thompson, Jolyon C. Parish, Susannah C. R. Maidment and Paul M. Barrett (2011). „Phylogeny of the ankylosaurian dinosaurs (Ornithischia: Thyreophora)”. Journal of Systematic Palaeontology in press. DOI:10.1080/14772019.2011.569091. 
  6. Ford, T. L. & Kirkland, J. I. (2001). „Carlsbad Ankylosaur (Ornithischia, Ankylosauria): An Ankylosaurid and Not a Nodosaurid, Chapter 12 of Carpenter, ed.”. The Armored Dinosaurs, Indiana University Press, Bloomington & Indianapolis, Indiana: 239–260. 
  7. Michael E. Burns and Robert M. Sullivan (2011). „A new ankylosaurid from the Upper Cretaceous Kirtland Formation, San Juan Basin, with comments on the diversity of ankylosaurids in New Mexico”. Fossil Record 3. New Mexico Museum of Natural History and Science, Bulletin 53: 169–178. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-04. Pristupljeno 2012-07-05. 
  8. „Taxon Search : Browse Records”. Arhivirano iz originala na datum 2009-07-26. Pristupljeno 2012-07-05. 
  • Dinosaurs and other Prehistoric Creatures, edited by Ingrid Cranfield (2000), Salamander books, pg. 250-257.
  • Kirkland, J. I. (1996). Biogeography of western North America's mid-Cretaceous faunas - losing European ties and the first great Asian-North American interchange. J. Vert. Paleontol. 16 (Suppl. to 3): 45A

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]