Amélie

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Le Fabuleux Destin d'Amélie Poulain

kino poster
Režija Jean-Pierre Jeunet
Producent Jean-Marc Deschamps
Claudie Ossard
Scenario Jean-Pierre Jeunet
Guillaume Laurant
Uloge Audrey Tautou
Mathieu Kassovitz
Rufus
Claire Maurier
Isabelle Nanty
Dominique Pinon
Serge Merlin
Jamel Debbouze
Arthus de Pengerne
Maurice Bénichou
Muzika Yann Tiersen
Fotografija Bruno Delbonnel
Montaža Hervé Schneid
Distribucija UGC (Francuska)
Miramax Films (SAD)
Datum(i) premijere 25. IV 2001.
Trajanje 122 min.
Zemlja  Francuska  Njemačka
Jezik francuski
Budžet €11,400,000
Le Fabuleux Destin d'Amélie Poulain na Internet Movie Database

Amelie (francuski Le Fabuleux Destin d'Amélie Poulain) je francuska romantična filmska komedija iz 2001. koju je režirao Jean-Pierre Jeunet a napisao Jenuet i Guillaume Laurant. Glavne uloge tumače Audrey Tautou, Mathieu Kassovitz, Rufus, Claire Maurier, Isabelle Nanty i Dominique Pinon. Priča se vrti oko mlade djevojke iz naslova koja traži ljubav sebi i drugima u Parizu.

Amelie je stekla visoku reputaciju i međunarodni uspjeh te je postao jedan od najpoznatijih ostvarenja francuske kinematografije: zaradila je 140,69 milijuna $ u svjetskim kinima,[1] od toga 33,23 milijuna $ u američkim kinima, čime je postala najkomercijalniji francuski film u SAD-u.[2] Nominirana je za nekoliko nagrada, od kojih je i osvojila znatan dio. Prvotni naslov filma je bio Emily, a glavnu je ulogu trebala igrati britanska glumica Emily Watson dok je radnja trebala biti smještena u Londonu. No, gđa. Watson je radije izabrala nastupiti u filmu Gosford Park, tako da je priča premiještena u Pariz a glavnu ulogu dobila gđa. Tautou.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Pariz. Amelie je kao mala djevojčica imala neobično djetinjstvo; majka joj je poginula u bizarnoj nesreći a njen pasivni otac Raphael, doktor, je krivo zaključio da boluje od srčane bolesti kada ju je pregledao, makar je ona samo bila oduševljena jer joj je posvetio malo pažnje. Stoga je razvila bujnu maštu te je kao djevojka u svojim 20-ima postala konobarica u nekom kafiću u Montmartreu koji vodi bivši član cirkusa. Njen život je vrlo ekscentričan; ona uživa bacajući kamenčiće po vodi, lomeći koru crème bruleesa ili pokušavajući pogoditi koliko trenutno ljudi doživljava orgazam u Parizu.

Jednog dana u svojem stanu pronađe neku kutiju punu dječjih uspomena koju je čuvao neki dječak prije puno desetljeća. Ona uspije pronaći dječaka, koji je u međuvremenu postao sredovječni muškarac, te mu vrati kutiju. Obradovana njegovom srećom, Amelie odluči nastaviti činiti dobra djela. Spetlja ljubomornog Josepha sa svojom prijateljicom te pravi društvo slikaru krhkih kostiju. Jednog dana se zaljubi u Nina, neobičnog mladića koji skuplja poderane fotografije stranaca po podu. Nino izgubi svoju album kojeg nađe Amelie pa mu ga odluči vratiti. Ubrzo otkriva da on radi u jednom porno dućanu, što ju iznenadi. Ipak, organizira hrpu tragova za njega da ju nađe, pošto se srami otvoreno mu reći da joj se sviđa. Ipak, njih dvoje se na kraju zaljube.

Uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Godina Nagrada Kategorija Nominirani Rezultat
2002. Oscar Najbolji izvorni scenarij Guillaume Laurant
Jean-Pierre Jeunet
Nominacija
Najbolja scenografija Aline Bonetto
Marie-Laure Valle
Nominacija
Najbolja fotografija Bruno Delbonnel Nominacija
Najbolji zvuk Vincent Arnardi
Guillaume Lariche
Nominacija
Najbolji strani film - Nominacija
Zlatni globus Najbolji strani film Nominacija
BAFTA Najbolji film Nominacija
Najbolja režija Jean-Pierre Jeunet Nominacija
Najbolja glumica Audrey Tautou Nominacija
Najbolja fotografija Bruno Delbonnel Nominacija
Najbolja montaža Herve Schneid Nominacija
Najbolji strani film Claudie Ossard
Jean-Pierre Jeunet
Nominacija
Najbolji scenarij Guillaume Laurant
Jean-Pierre Jeunet
Osvojeno
Najbolja scenorafija Bruno Delbonnel Osvojeno
Nagrada nezavisnog duha Najbolji strani film Jean-Pierre Jeunet Osvojeno

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Roger Ebert je filmu dao 3,5 od 4 zvijezdica:

"Jeunetova Amelie je ukusna bombonijera od filma, lagana fantazija u kojoj junakinja prebrodi tužno djetinjstvo te odraste kako bi donosila veselje onima koji to trebaju i radost samoj sebi. Vidite film, a nakon što razmislite o njemu, nasmiješite se… Tako je teško snimiti nježnu, šarmantnu komediju. Tako teško pronaći pravi ugođaj i pronaći glumce koji utjelovljuju šarm, umjesto da ga oponašaju. Treba toliko puno povjerenja da se pleše na uskom užetu melankolije. Amelie uzima sve te rizike, te uspijeva proći sa njima."[3]

Jeffrey M. Anderson je filmu dao 4 od 4 zviejzide:

"Pojam čarolija je dugo bio monopoliziran od Disneya i Spielberga. Mašine Disneya i Spielberga su pretvorili "čaroliju" u samo još jednak vijak u sistemu, s prizorima zapanjenih glumaca koji zure u nešto nevjerojatno, koje slijedi neki prizor sa skupim specijalnim efektima. Bilo je tako dugo otkada se nešto usitinu čarobno, ne lažno ili fabricirano, pojavilo na velikom ekranu. Stoga Jeunetova Amelie dolazi kao dobrodošao novi dragulj. Ona zaslužuje biti zagrljena i slavljena... Jeunet je izbrisao sve tragove čudaka i mračnjaka kako bi napravio ovu predivnu poslasticu.[4]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]