Alphons Orie

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Alphons Orie

Alphons Orie (Groningen, 23. studenog 1947.) je nizozemski pravnik, stručnjak za kazneno pravo.

Trenutno je sudac Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).[1]

Orie je diplomirao na Sveučilištu u Leidenu i Sveučilištu u Bruxellesu. Tijekom godinama 1971. - 1980. radio je u sveučilišta, a zatim je započeo svoju pravnu praksu, u kojoj je branio u 1995. - 1997. uključujce okrivljenike ped ICTY-em. Godine 2001 izabran je za suca Haškog tribunala.[2].

Orie je trenutno predsjedavajući sudskog od Haaškog suda. Ipak, mnoge njegove presude su u žalbenim presudama izmijenjene ili poništene. Orie je Stanislava Galića, primjerice, isprva osudio na 20 godina zatvora zbog opsade Sarajeva, da bi žalbenom presudom isti osuđen na strožu kaznu, doživotni zatvor. S druge strane, njegova kazna Momčilu Krajišniku je skraćena sa 27 na 20 gosdina od žalbenog vijeća.[3] Iako je kazna Miodragu Jokiću od 7 godina potvrđena zbog bombardiranja Dubrovnika, žalbeno vijeće je i tu ispravilo Orievu prvotnu presudu jer je optuženika osudio zbog individualne, a ne zapovjedne odgovornosti, što je po njima "pravna greška".[4] Nakon što je žalbeno vijeće 2012. oslobodilo Antu Gotovinu i Mladena Markača svih optužbi, koje je Orie godinu i pol ranije osudio na 24 i 18 godina zatvora, Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić je javno pozvao Oriea da podnese ostavku.[5]

2013. kontroverze je izazvala i Orieva presude kojom su oslobođeni su i bivši visoki dužnosnici Državne bezbednosti (DB), Jovica Stanišić i Franko Simatović, također jer po novim pravilima nije bilo "konkretne usmjerenosti" da njihove paravojne snage počine zločine po Bosni i Hrvatskoj. Bivša glasnogovornica MKSJ-a Florence Hartmann,[6] Nataša Kandić, Francis Boyle, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko,[7] Centar za suočavanje s prošlošću - Documenta, Građanski odbor za ljudska prava i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku su digli glas protiv takve presude.[8]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Pdf, 30.07.2008
  2. životopis na stranici ICTY, [30.07.2008]
  3. Dorotea Čarnić (19.4. 2011). „Ori sudio Blaškiću, Haradinaju, Krajišniku.”. Politika.rs. Pristupljeno 11.9. 2013. 
  4. „Case information sheet: Miodrag Jokić”. MKSJ. str. 5. Pristupljeno 11.9. 2013. 
  5. „Mišetić: Sudac Alphons Orie treba dati ostavku, drugi mu put pada presuda”. Slobodna Dalmacija. 16.11. 2012. Pristupljeno 11.9. 2013. 
  6. „Hartmann: Haški sud je nagradio mozgove masovnih zločina”. source.ba. 1. lipnja 2013. Pristupljeno 1. lipnja 2013. [mrtav link]
  7. Bojana Oprijan Ilić (31. svibnja 2013). „Nevladine udruge za ljudska prava u Srbiji "zaprepaštene" oslobađanjem Stanišića i Simatovića”. Novi List. Arhivirano iz originala na datum 2013-06-12. Pristupljeno 4. lipnja 2013. 
  8. „Žrtve i dalje bez satisfakcije”. H-Alter. 31. svibnja 2013. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-09. Pristupljeno 4. lipnja 2013.