Aleksandar Savić

Izvor: Wikipedia
Aleksandar Savić
Rođen/a Alel Schwarz
1923.
Zagreb, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Umro/la juli 1941. (dob: 17-18)
Koncentracijski logor Jadovno
Uzrok smrti ubijen tijekom Holokausta
Nacionalnost Jugoslaven
Etnicitet Židov
Državljanstvo Kraljevina Jugoslavija
Zanimanje student, aktivist
Politička partija SKOJ
Roditelji Milivoj Savić[1][2]
Ina Jun-Broda
Fric-Miroslav Jun
(očuh)
Rodbina Beno Stein
(tetak)
Vera Stein Erlich
(tetka)

Aleksandar Savić (rođen: Alel Schwarz) (Zagreb, 1923 - Koncentracijski logor Jadovno, 1941), mladi jugoslavenski aktivist, marksist, član Saveza komunističke omladine Jugoslavije i sudionik Narodno oslobodilačkog pokreta.

Biografija[uredi - уреди]

Aleksandar Savić sa majkom Inom Jun-Brodom 1930-ih godina (fotograf je Zvonimir Richtmann).

Aleksandar Savić je rođen 1923 godine u zagrebačkoj židovskoj obitelji dr. Milivoja Savića i Ine Jun-Broda.[3][4][5] Aleksanderov otac je 1930-ih promijenio prezime iz Schwartz u Savić zbog povećanog antisemitizma na teritoriju Kraljevine Jugoslavije uzrokovanog nacističkom propagandom.[6] Pohađao je VII b razred "Druge muške realne gimnazije".[5] Veliki utjecaj na Aleksandrov pogled prema naprednom pokretu je imao je njegov tetak dr. Beno Stein, simpatizer Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), te isto tako komunističke aktivnosti njegove majke Ine.[7] Naprednom pokretu pristupio je već u gimnaziji, te je pritom bio primljen u Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Aleksandar je bio sekretar SKOJ-evske grupe u svome razredu, rukovodilac SKOJ-evskog aktiva u gimnaziji i član srednjoškolskog rukovodstva u Zagrebu.[4][5]

Bio je tih, oštrouman i odlučan mladić, odličan đak, širokog obrazovanja, besprijekorna vladanja, miljenik većine nastavnika, ko­jega su čak i rijetki "desno" orijentirani nastavnici morali tolerirati zbog njegova znanja. Neumoran je bio u diskusijama, te je zbog svoje agilnosti u prijateljevanju malo-pomalo oko sebe stvarao krug simpatizera KPJ. Aleksandru je pripala zasluga da stvori prvi marksistički kružok koji je obuhvatio nekoliko đaka "Druge muške realne gimnazije", nekoliko učenika "Prve klasične gimnazije", a povre­meno bi dolazili i đaci iz drugih škola.[5]

Aleksandar Savić na Medvednici 1930-ih godina. Na slici su još (sa lijeva na desno): Aleksanderov tetak Beno Stein, Dora Rosner, tetka Vera Stein-Ehrlich, majka Ina, očuh Fric-Miroslav Jun i Julija Weiner.

Oko sebe je okupljao napredne omladince, te je u stanu svoje majke održavao ilegalne sastanke na kojima je do u detalje razradio zadatke za svoju SKOJ-evsku grupu. Znao je okupiti i širi krug omladinaca iz svojeg razreda sa kojima je potom odlazio na izlete i družbu, stvorivši tako lijevu jezgru svojeg VII b razreda. U ljeto 1940 Aleksandar je s nekoliko omladinaca i omladinki organizirao logorovanje kraj Boračkog jezera u Hercegovini i na otoku Mljetu. Omladinci su pod Aleksanderovom inicijativom odlazili na Sljeme s ruksacima punim knjiga kako bi se pripremili za predstojeće ratne teškoće.[5] Po dolasku ustaša na vlast tj. uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) uključio se u Narodnooslobodilačku borbu (NOB), bio je uključen u jednu od prvih udarnih grupa osnovanih u Zagrebu. Aleksandar je učestvovao u pisanju antifašističkih parola, djeljenju letaka i drugim antifašističkim aktivnostima.[4] Uhapšen je od ustaša u julu 1941 i odveden u "radnu službu" u Koncentracijski logor Danica u Koprivnici.[4][5] Odande se neko vrijeme javljao drugovima, no zatim se prestao javljati. Nakon toga je navodno bio viđen u Karlovcu.[5] Kasnije se konačno saznalo da je Aleksandar deportiran u Koncentracijski logor Jadovno gdje je mučki ubijen zajedno sa 162 židovska omladinaca iz Zagreba.[4][5][8] Aleksanderov otac Milivoj je između 21.7. i 25.7. 1941 bio upućen, na zahtjev zagrebačke Židovske općine, u Gospić da sa sobom ponese i dostavi lijekove i hranu za zatočene Židove u Koncentracijskim logorima Pag i Jadovno. Ostaje nejasno da li je Aleksanderov otac uopće stigao do Gospića, ali do logora na Pagu i u Jadovno sigurno nije.[9]

Reference[uredi - уреди]

  1. Istraživački i dokumentacijski centar CENDO (Židovska općina Zagreb): Žrtve i preživjeli; Savić, Schwarz Aleksandar
  2. Istraživački i dokumentacijski centar CENDO (Židovska općina Zagreb): Žrtve i preživjeli; Schwarz, dr. Milivoj
  3. Ivo Goldstein, 2005, str. 291, 294
  4. 4.0 4.1 4.2 4.3 4.4 Jaša Romano, 1980, str. 227, 478
  5. 5.0 5.1 5.2 5.3 5.4 5.5 5.6 5.7 Ladislav Grakalić, 1984, str. 32, 33, 34, 35, 36, 38, 173, 175
  6. Ognjen Kraus, 1998, str. 17
  7. Paul Benjamin Gordiejew, 1999
  8. Ivo Goldstein, 2001, str. 249, 250
  9. Ivo Goldstein, 2001, str. 294

Literatura[uredi - уреди]

  • Goldstein, Ivo (2005). Židovi u Zagrebu 1918-1941., Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-23-0
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941–1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
  • Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9
  • Grakalić, Ladislav (1984). Revolucionarni omladinski pokret u Zagrebu 1941-1945 II, Zagreb: Gradska konferencija SSRNH - Gradski odbor Saveza udruženja boraca NOR-a - Sveučilišna naklada Liber.
  • Gordiejew, Paul Benjamin (1999). Voices of Yugoslav Jewry, Albany, New York: State University of New York Press. ISBN 9781438404479
  • Goldstein, Ivo (2001). Holokaust u Zagrebu, Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-19-2