Aleksa Ivić
Aleksa Ivić (Buđanovci, 23. decembra 1881. – Beograd, 23. novembra 1948.), jugoslovenski istoričar. Profesor na Pravnom fakultetu u Subotici. Istoriju i slavistiku studirao u Beču kod poznatih stručnjaka Vatroslava Jagića i Konstantina Jiričeka. Doktorirao 1905. godine. Po završetku studija ostao je u Beču pet godina. Godine 1910. izabran je za zastupnika (poslanika) u Hrvatskom saboru, te iste godine odlazi u Zagreb. Od 1912. god. radi u Zemaljskom arhivu u Zagrebu. PoslePrvog svetskog rata predaje jugoslovensku diplomatsku i političku istoriju na Pravnom fakultetu u Subotici. Iskazao se kao predan arhivski istraživač i istoričar Srba u Habzburškoj monarhiji. Izdao je dosta građe vezane za Srbe iz bečkih arhiva. Najznačajnije mu je delo Istorija Srba u Vojvodini, objavljeno 1929. godine.
Krivotvorenje imena "Vlah" u "Srbin" u historijskim Austrijskim dokumentima[uredi | uredi kod]
Aleksa Ivić je bio jedan od glavnih historijskih aktera u zatiranju arhivskih dokaza prema kojima je bilo razvidno da doseljeni pravoslavni poslije XV. stoljeća Vlasi u Hrvatskoj ne pripadaju srpskome korpusu. U svojoj knjizi Seoba Srba u Hrvatsku i Slavoniju, tiskanoj 1909. godine. Radeći na arhivskoj građi bečkih arhiva o velikim etničkim mijenama stanovništva u Hrvatskoj, u vrijeme ratova s Turcima i naseljavanju Vlaha u Hrvatsku, Ivić je izvršio neka od najvećih krivotvorenja u Austrijskoj i Hrvatskoj historiografiji: u svakome arhivskom dokumentu gdje je pisalo ime Vlah, ovaj je historičar u prijepisu toga dokumenta, spremajući objavljivanje tih dokumenata, jednostavno precrtavao vlaško ime i dopisivao srpsko. Svoju zbirku dokumenata, na ovaj način priređenu, objavio je pod već spomenutim naslovom Seobe Srba u Hrvatsku i Slavoniju. Njegova zbirka dokumenata iz bečkih arhiva služila je kroz čitavo XX. stoljeće velikosrpskim ciljevima kao ‘arhivski dokazi’ kako u Hrvatsku, tijekom turskih ratova XVI. i XVII. stoljeća, ne doseljavaju Vlasi nego Srbi.[1][2]
Dela[uredi | uredi kod]
- Seoba Srba u Hrvatsku i Slavoniju, prilog ispitivanju srpske prošlosti tokom 18. i 17. veka, Sremski Karlovci 1909.
- Austrija prema ustanku Srba pod Milošem Obrenovićem, Zagreb 1917.
- O srpskom i hrvatskom imenu, Beograd 1922.
- Iz doba Karađorđa i sina mu kneza Aleksandra, Beograd 1926.
- Rodoslovne tablice srpskih dinastija i vlastele, Novi Sad 1928.
- Istorija Srba u Vojvodini, Novi Sad 1929.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Enciklopedija Jugoslavije, četvrti tom Hil-Jugos (1960. god.), članak napisao Jovan M. Milićević.
- Elektronski katalog Narodne biblioteke Srbije.
- Mala Enciklopedija Prosveta - Opšta Enciklopedija (A-LJ). Izdavačko preduzeće "Prosveta", Beograd 1959.
- ↑ Boris (2023-01-18). Objavljena knjiga Andreja Čebotareva VLASI I VOJNA KRAJINA U HRVATSKOJ (hr).
- ↑ Anđelka (2020-08-06). Kako su Vlasi u Hrvatskoj postali Srbi ili pretvoreni u Srbe? (hr).