Albertopolis

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Albertopolis
Pogled iz zraka na londonski Albertopolis
Pogled iz zraka na londonski Albertopolis

Albertopolis je ime kvarta u londonskom Boroughu Kensington and Chelsea u kom je koncentrirano najviše kulturno obrazovnih institucija. Nazvan je tako po idejnom začetniku njegove izgradnje - Pricu Albertu, mužu kraljice Viktorije.[1]

Opis i historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Albertopolis leži u South Kensingtonu, tu se nalazi čitav niz institucija, od velikih muzeja; Victoria and Albert, Science i Natural History, obrazovnih institucija; Royal College of Art, Imperial College, Royal College of Music, Royal College of Organists, Kraljevsko geografsko društvo, Nacionalni arhiv zvuka (muzike) do koncertne dvorane Albert Hall.[1]

Korijeni Albertopolisa leže u Svjetskoj izložbi koja je održana 1851. Nju je za 5 mjeseci posjetilo 6 milijuna posjetitelja, i uspjela donjeti profit od 180,000 funti, za ono vrijeme enormni novac.[1]

Pricu Albertu koji je bio u organizacionom odboru izložbe toliko se dopala ideja povezivanja umjetnosti i tek niknule industrije, kao i njen edukativni karakter na široke mase, da je inzistirao da ona dobije trajni karakter u budućem muzeju koji bi za temu imao - primjenu likovne umjetnosti u industriji[1], ono što danas zovemo - primijenjena umjetnost. A htio je i da se najvrijedniji eksponati kupljeni na izložbi - trajno sačuvaju. Zbog tog je novac zarađen na izložbi uložen za kupnju terena za budući muzej, a to je bio prostor južno od Hyde Park[1] tada zvan - Brompton.

Prva originalna zgrada muzeja, nastala je na osnovi skica koje je napravio Princ Albert, a razradio njemački arhitekt Gottfried Semper.[2] To je bila masivna građevina čelične konstrukcije, bačvastog svoda - pa su je zbog tog nazvali Bromptonski kotlovi.

Muzej se isprva zvao Museum of Ornamental Art, nešto kasnije South Kensington Museum i nakraju Victoria and Albert Museum. Kako je veza između umjetnosti i nauke tokom godina oslabila, došlo je do razvajanja tog muzeja[1] i gradnje novih građevina.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]