Akrobatika

Akrobatika je izvedba neuobičajenih pothvata u održavanju ravnoteže, spretnosti i motoričkoj koordinaciji. Dio je mnogih izvedbenih umjetnosti, te mnogih sportova. Akrobatika se najčešće povezuje s aktivnostima koje su prožete gimnastičkim elementima poput akrobatskog plesa, cirkusa i gimnastike, ali u nju spadaju i mnoge druge aktivnosti, te recimo balet i ronjenje mogu sadržavati akrobatske dijelove. Iako je najčešće povezana s fizičkom izvedbom jedne ili više osoba, akrobatika može označavati i drugačije izvedbe, poput zračne akrobatike.

Historija

U Kini je akrobatika bila dio kulture od vremena vladavine Zapadne Dinastije Han, prije više od 2.500 godina. Akrobatika je tada bila dio seoskih festivala nakon žetve.^[1] tijekom Dinastije Tang akrobatika je imala jednak razvoj kao i u Europi tijekom Srednjeg vijeka , te se razvila u izvedbe po dvorovima od 7. do 10. stoljeća.^[2] Akrobatika je do danas ostala važan sastavni dio kineske umjetnosti.

Akrobatske tradicije postoje i u mnogim Zapadnim kulturama. Minoanska umjetnost iz oko 2000. godine pne. sadrži opise akrobatskih podviga na leđima bikova, što je vjerojatno bio religijski ritual. Plemićki dvorovi srednjovjekovne Europe su često u svojim zabavma imali i akrobatske izvedbe uz pjesme, žongliranje i druge aktivnosti.

Iako se naziv akrobatika prvotno odnosio na hod po užetu, u 19. stoljeću se naziv proširio i na druge izvedbe u cirkusu. Tijekom kasnog 19. stoljeća razne akrobatske i gimnastičke vještine se razvijaju u natjecateljske sportove u Europi.

Akrobatika je čest motiv drugim granama umjetnosti. Pimjer toga je Akrobati u Cirkusu Fernando (Francisca i Angelina Wartenberg) koju je naslikao Impresionist Pierre-Auguste Renoir, a koja prikazuje dvije sestre akrobatkinje iz Njemačke.

Obrazovanje

Tradicionalno se akrobatske vještine prenose s koljena na koljeno unutar jedne obitelji i to je i sada tako u obiteljskim cirkuskim grupama, iako je većina akrobata danas školovana u većim školama jer danas sve više profesionalnih izvođača radi u cirkusima. Škole koje se bave obučavanjem učenika akrobatskih vještina osiguravaju stalan dotok novi akrobata. Neke od tih škola su nezavisne, dok neke imaju podršku pojedinih cirkusa i surađuju s njima.