Župan

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Župan je riječ koja kod južnoslavenskih naroda i u njihovim jezicima označava velikodostojnike i upravitelje teritorijalnih jedinica - županija, odnosno župa.

Prvi put se javlja u Sloveniji u zapisu iz 777. godine pod nazivom iopan. [1][2]. Tamo je označavao seoske poglavare ili knezove, odnosno upravitelje seoske općine, da bi danas postao naziv koji se koristi za općinskog načelnika.

Naziv župan se također pojavljuje u srednjovjekovnoj Srbiji, a označavao je upravitelje župa. Kasnije je u Dušanovom zakoniku župa definirana kao skup nekoliko sela, a župani njihovim poglavarima. U srednjovjekovnoj Hrvatskoj su župani bili na čelu župa - manjih jedinica čije je sjedište bio župski grad. U doba narodnih vladara je izraz župani (iupani) koristio i za velikodostojnike na hrvatskom kraljevskom dvoru. Kasnije se pojavljuju nešto veće jedinice županije, koje - nakon stvaranja Hrvatsko-ugarskog kraljevstva preuzimaju i u Mađari, u čijem će se jeziku udomaćiti izrazi Ispán. Izraz župan se nakon toga koristio u Hrvatskoj sve do 1918. godine, kao i za vrijeme NDH, da bi titula bila ponovno uvedena 1992. godine.

Etimologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Porijeklo i etiomologija titule župan ostaje neraziješena, postoje mnoge teorije; slavenska (F. Miklošič), avarska (A. Bruckner), praindoeuropska (V. Machek), indoeuropska (D. Dragojević), ilirsko-tračka (K. Oštir), starobalkanska (M. Budimir), i mnoge druge.[3] Za cijeli sklop tih etimoloških mogućnosti vrijedi tvrdnja da pitanje podrijetla naziva nije nužno povezano s pitanjem porijekla nosioca titule.[3] Austrijski filolog, Otto Kronsteiner, koji je zastupao Avarsko porijeklo Hrvata, nastojao je činovničke nazive ban, župan, kosez i kagan, dokazati kao Avarske službene činove, koje su potom iz avarskoh jezika preuzeli Slaveni.[3] Njegove, ali i tuđe pretpostavke, za svaku od pojedinih činova (osim kagan, jedina dokazano iz turk.-mong. jezika) nisu utvrđene.[3] Prema Kronstenieru, župan je bio nadređeni banu (što nema nikakvu potvrdu u povijesnim izvorima), a i izvor je tražio u avarskom jeziku, što je također posve neutvrđeno.[3]

Prema najnovijim istraživanjima, izgledno je da titula župana nije avarskog porijekla, već je među Avarima sačuvana plemenska organizacija Slavena, a sama titula etimološki je u slavenskim jezicima posuđenica iz iranskih jezika od *fsu-pāna (pastir).[4][5]

Prvi put se spominje 777. g. kao iopan, a kasnije gotovo isključivo u obliku zoapan ili zoupan.

Župan u srednjovjekovnoj Srbiji[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema kazivanju vizantijskog cara i pisca Konstantina VII Porfirogenita, srpska plemena nisu imale vrhovne vladare, kraljeve, već „starce župane“[6]. Župani su najpre stajali na čelu pojedinih rodova naseljenih po župama. Kada bi se nekoliko susednih župa udružilo, na čelu bi se našao najuticajniji i najugledniji župan i on bi postao vladar, gospodar. Titula župana nije poticala od carskog ili nekog drugog vladarskog dvora, i nije se sticala u državnoj službi, a u srpskim zemljama se ustalila i postala nasledna. Kada je Vukan, prvi po imenu poznati vladar Raške izašao 1093/1094. godine pred Aleksija I Komnina, vizantijskog cara, poveo je sa sobom „izabrane župane“.

Na osnovu ovoga se zaključuje da je titula župana najstarije poznato dostojanstvo među Srbima. Nije poznato da li je ova titula bila nasledna od pojavljivanja, ali se zna da je uspostavom rodovske aristokratije od XI veka bila nasledna. Titula kneza je mlađa i sreće se tek od druge polovine XII veka i dodeljivao ju je gospodar. Tako titula župana ostaje još neko vreme nasledno dostojanstvo među vlastelom.

Poznati srpski župani[uredi - уреди | uredi izvor]

Župani Trebinja (Travunije)
  • Krajina
  • Grdeša ili Grd[7]
  • Radomir, brat Grdešin
Župani Duklje
  • Crneha[8]
  • Crepun
Župani Raške
  • Prvoslav, sin velikog župana Tihomira, Nemanjinog brata
  • Desa, sin kralja Vladislava
  • Stefan (Vukanović)
  • Dimitrije (Vukanović)
  • Vratislav, Dimitrijev sin
  • Radoslav, Vratislavljev sin
  • Vratko, Vratislavljev sin i Radoslavov brat, car Dušan ga postavio za kneza

Župani u Hrvatskoj[uredi - уреди | uredi izvor]

Hrvatska
Coat of arms of Croatia.svg

Članak je dio serije:
Politika i uprava
Hrvatske



Druge države
pogledaj  razgovor  uredi

Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine županije su određene kao jedinice lokalne uprave i samouprave.[9] Županijski sustav uveden je 1993. godine, čemu je prethodilo donošenje Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi,[10] Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj te provedba prvih lokalnih izbora 1993. godine.[11] Tijekom 1990-ih uloga župana bila je dvojaka – istovremeno je bio čelnik županije (samoupravni djelokrug) te županijskih ureda kao tijela državne uprave (upravni djelokrug). Župana je birala županijska skupština većinom glasova svih članova, dok je izbor župana potvrđivao Predsjednik Republike Hrvatske na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. Ako je Predsjednik Republike odbio potvrditi izbor župana, županijska skupština bila je dužna u roku od 14 dana izabrati drugog župana, a ako Predsjednik Republike ponovno ne bi potvrdio izbor župana, sam bi imenovao župana te županije.[10] Takve odredbe bile su posljedica centraliziranog državnog sustava. Krajem 1990-ih dolazi do razdvajanje uprave od samoupravne uloge župana, pa župan postaje čelnik tijela državne uprave na području županije koji vrši nadzor zakonitosti rada i akata jedinica lokalne samouprave, a kojeg imenuje Predsjednik Republike, dok je županijski načelnik postao nositeljem izvršne vlasti u županiji te obavljao dodijeljene poslove iz samoupravnog djelokruga županije.[12]

Ustavnim promjenama 2001. godine nastavljen je postupak k stvaranja boljih pretpostavki za razvoj lokalne samouprave, odnosno njezinu sve većem osamostaljivanju (decentraliziranje).[11] Županija postaje jedinica područne (regionalne) samouprave.[13]

Izbori i funkcije župana u Republici Hrvatskoj[uredi - уреди | uredi izvor]

Župan je izvršno tijelo županije.

Župan i zamjenici župana biraju se na neposrednim izborima na vrijeme od četiri godine. Redoviti izbori župana održavaju se svake četvrte godine, istodobno s izborima za članove predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Izbore raspisuje Vlada Republike Hrvatske. Mandat župana i njihovih zamjenika može prestati i prije isteka četverogodišnjeg mandata, pa se u tom slučaju provode prijevremeni izbori. Župani se biraju većinskim izbornim sustavom u kojem cijelo područje županije čini jednu izbornu jedinicu. Za župana je izabran kandidat koji na izborima dobije više od 50% glasova birača koji su glasovali (prvi krug izbora). Ako niti jedan kandidat ne dobije većinu glasova u prvom krugu izbora, održavaju se ponovljeni izbori (drugi krug izbora) četrnae­sti dan nakon dana održavanja prvoga kruga izbora. U drugom krugu izbora sudjeluju dva kandidata s najviše glasova u prvom krugu izbora. U drugom krugu izbora izabran je kandidat koji dobije veći broj glasova birača koji su glasovali.[14]

Župan zastupa županiju. Župan:[15]

  • priprema prijedloge općih akata,
  • izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela (županijske skupštine),
  • usmjerava djelovanje upravnih tijela županije u obavljanju poslova iz njihovoga samoupravnog djelokruga te nadzire njihov rad,
  • upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu županije kao i njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i statutom,
  • odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina županije čija pojedinačna vrijednostne prelazi 0,5% iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina, a najviše do 1.000.000 (jedan milijun) kuna, te ako je stjecanje i otuđivanje nekretnina i pokretnina planirano u proračunu, a stjecanje i otuđivanje pokretnina i nekretnina provedeno u skladu sa zakonskim propisima,
  • obavlja i druge poslove utvrđene statutom.

Odgovoran je središnjim tijelima državne uprave za obavljanje poslova državne uprave prenijetih u djelokrug tijela županije.

Aktualni popis župana hrvatskih županija[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon provedenih lokalnih izbora 2009. godine, na kojima su građani po prvi puta neposredno birali župane i njihove zamjenike, od ukupno 20 župana i gradonačelnika Grada Zagreba (koji ima položaj župana), po stranačkoj pripadnosti, deset župana je iz redova HDZ-a, pet iz redova SDP, tri iz redova HSS, dok po jednog župana imaju IDS, HDSSB i HNS.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, Ljubljana, 1902, B. F. Kos 289-291
  2. Župani in knezovi v jugoslovenski pravni zgodovini, Časopis za zgodovino in narodopisje 24 (1929) 22; F. Goršič
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Budak, Neven ; 1995, Etnogeneza Hrvata, str. 125-127
  4. Gluhak, Alemko (1990), Porijeklo imena Hrvat, Zagreb, Čakovec: Alemko Gluhak 
  5. Smiljanić, Franjo (2007), "O položaju i funkciji župana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. stoljeća", Povijesni prilozi 33 (33), http://hrcak.srce.hr/18748?lang=en 
  6. Državna uprava u srpskim srednjovekovnim zemljama, Beograd, 1997, M. Blagojević, 38-48
  7. Morfologija ćiriličkih natpisa na Balkanu, 34, br. 5, Tomović
  8. Odabrani spomenici srpskog prava, 4, 5, Solovjev
  9. Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 5671990.)
  10. 10,0 10,1 Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/1992.)
  11. 11,0 11,1 Sustav državne uprave i lokalne (regionalne) samouprave
  12. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 128/1999.)
  13. Ustav Republike Hrvatske - pročišćeni tekst ("Narodne novine", broj 41/2001.)
  14. Zakon o izborima općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba
  15. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi

Vidi također[uredi - уреди | uredi izvor]