Çatalhöyük

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Çatal Höyük)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Iskopavanja na južnom dijelu Çatal Höyüka
Restauracija interijare u Çatalhöyük-u - Turska

Çatalhöyük /ʧɑtɑl højyk/ (također Çatal Höyük, Çatal Hüyük, Catalhoyuk, Catal Hoyuk i Catal Huyuk; çatal je turska riječ za “vile”, höyük za brdo”) je bilo veliko neolitsko i kalkolitsko naselje u južnoj Anadoliji, čiji najniži slojevi datiraju oko 7500 godina pne. To je vjerojatno najveće i najsofistiranije neolitsko nalazište ikada pronađeno. Nalazi se na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine.[1] [2]

Otkriven je 1958, a istraživan između 1961 i 1965.[3][4] Istraživanja su utvrdila 18 neprekidnih nivoa (stratuma) građenja. Utvrđeno je da je bio centar napredne civilizacije u neolitskom periodu. U njemu je živjelo 5000-7000 stanovnika.[5] [6]

Çatalhöyük se nalazi na području koje nadvisuje pšenična polja u Konyjiskoj ravnici, jugoistočno od današnjeg turskog grada Konya, oko 140 km od dvovršnog vulkana Hasan Dağ. Istočno naselje tvori brežuljak koji je narastao oko 20 m iznad tla od vremena posljenjih neolitskih stanovnika. Također postoji manje naselje na zapadu te bizantsko naselje nekoliko stotina metara na istoku. Naselje na prahistorijskom brežuljku je napušteno prije početka brončanog doba. Kanal rijeke Çarsamba je nekoć tekao između dva brežuljka, te je naselje bilo sagrađeno na aluvijalnoj glini koja je vjerojatno pogodovala ranoj poljoprivredi. Osim njega,u najstarija paleolitska naselja spadaju i Jerihon u Palestini te Qalat-Jarmo u Mezopotamiji.

Kuće[uredi - уреди | uredi izvor]

Çatalhöyük je bilo isključivo stambeno naselje, bez javnih zgrada, mada je svrha nekih prostorija ostala nejasna. Kuće su bile grupisane u vidu saća (lavirint) i nije bilo staza ili ulica. Pristup je bio preko otvora na plafonu i vrata sa strane, opremljenih merdevinama i stepenicama. Krovovi su bile ulice, a na njima su se odvijale razne aktivnosti. Tavanice su bile i ventilacioni prostor za izlaz dima iz prizemlja. U kasnijem periodu na njima su se gradile zajedničke pećnice. Vremenom su se kuće obnavljale ili rušile, a na istim temeljima su građene nove. Tipična kuća je imala dvije sobe za svakodnevne aktivnosti. Bile su ukrašene skulpturama, najčešće ženske glave i crtežima.

Sjedeća Majka Boginja sa dvije lavlje glave - Muzej Anadolske civilizacije, Ankara
Mural sa prikazom lova

Umjetnost[uredi - уреди | uredi izvor]

Živopisni murali i brojne figurine nađene su na vanjskim i unutrašnjim zidovima po cijelom naselju. Mada u naselju nisu identifikovani hramovi, brojne gravure, murali i figurine, sugerišu da su stanovnici imali religiju prepunu simbola. Njihov povećani broj u pojedinim prostorijama su znak da je ta prostorija bila mjesto okupljanja.

Brojne slike prikazuju životinje, dok su glave, pogotovo govečeta, bile na zidovima. Jedna slika naselja sa brdom u pozadini se naziva i prvom mapom u historiji, mada neki smatraju da je to prikaz leoparda sa geometrijskim motivima.

U prvim iskopavanjima pronađeno je oko 200 figurina, među njima i ona koja predstavlja Majku božiju. Tada se zaključilo da je tadašnje društvo bilo matrijarhat. Do danas je iskopano oko 2000 figurina, od kojih samo 5% predstavlja ženski lik. To je navelo posljednjeg istraživača Hodera da smatra kako nema indicija da se govori o matrijarhatu ili o patrijarhatu. Četal Hejuk je, po njemu, bio društvo potpune socijalne ravnopravnosti.

Ekonomija[uredi - уреди | uredi izvor]

Čatal Hejuk je bio društvo socijalne jednakosti, jer su sve kuće bile istih obilježja i na približno isti način opremljene. Nijedna ne podsjeća na kuću vladara ili vjerskog poglavara, kao što će se kasnije u historiji pojaviti. Nedavna istraživanja otkrivaju mala socijalna obilježja, bazirana na rodu, sa muškarcem i ženom koji primaju istu hranu, što je jednako paleolitskim kulturama. Djeca se uče domaćim ritualima, kako se grade i uređuju kuće, izrađuju kućne potrebštine i kako se stvaraju umjetnine.[7][8]

U gornjim nivoima nalazišta se vidi da su stanovnici ovladili znanjima iz agrokulture i pripitomljavanja životinja, pogovo govečeta. Lov i ribolov su i dalje važan izvor hrane za stanovništvo. Počela je i proizvodnja keramičkog posuđa i upotreba oksidijana, vulkanskog stakla. Evidentno je da Čatal Hejuk bio prvo rudarsko i mjesto gdje se topio metal.

Nepostojanje društvene hijerarhije i ekonomske nejednakosti navelo je historičara Murray Bookchin-a da ovo mjesto nazove ranim primjerom komunizma.[9]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Balter, Michael (2005). The Goddess and the Bull: Catalhoyuk, An Archaeological Journey to the Dawn of Civilization. New York: Free Press. ISBN 0-7432-4360-9. (A highly condensed version was published in Smithsonian Magazine, May 2005.)
  • Hodder, Ian, editor. On the Surface: Çatalhöyük 1993-95. Cambridge: McDonald Institute for Archaeological Research and British Institute of Archaeology at Ankara, 1996. ISBN 0-9519420-3-4.
  • Hodder, Ian. Women and Men at Çatalhöyük. Scientific American Magazine, January 2004, (update V15:1, 2005 - see www.sciam.com).
  • Mellaart, James. Catal Huyuk: A Neolithic Town in Anatolia. New York: McGraw-Hill Book Company, 1967.
  • Pearson and Connor. The Dorak Affair. New York, Atheneum, 1968.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Çatalhöyük Research Project | Excavations of a neolithic anatolian höyük". http://www.catalhoyuk.com/. pristupljeno 2016-07-30. 
  2. [1] Çatalhöyük entry on the UNESCO World Heritage List site
  3. J. Mellaart, Excavations at Çatal Hüyük, third preliminary report: 1963. Anatolian Studies, vol. 14, pp. 39–119, 1964
  4. J. Mellaart, Excavations at Çatal Hüyük, fourth preliminary report: at 1965. Anatolian Studies, vol. 16, pp. 15–191, 1966
  5. Kleiner, Fred S.; Mamiya, Christin J. (2006). Gardner's Art Through the Ages: The Western Perspective: Volume 1 (Twelfth izd.). Belmont, California: Wadsworth Publishing. str. 12–4. ISBN 978-0-495-00479-0. 
  6. [2] David Orton et al., A tale of two tells: dating the Çatalhöyük West Mound, Antiquity, vol. 92, iss. 363, pp. 620-639, June 2018
  7. Leften Stavros Stavrianos (1991). A Global History from Prehistory to the Present. New Jersey, USA: Prentice Hall. ISBN 978-0-13-357005-2. https://books.google.com/?id=MKhe6qNva10C&q=paleolithic+society&dq=paleolithic+society.  Pages 9–13
  8. R Dale Gutrie (2005). The Nature of Paleolithic art. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-31126-5. https://books.google.com/?id=3u6JNwMyMCEC&printsec=frontcover#PPA420,M1.  Page 420-422
  9. Bookchin, Murray. The Rise of Urbanisation and Decline of Citizenship. str. 18–22. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]