The God Delusion

Izvor: Wikipedia
Za dokumentarni film vidi Korijen svega zla?
'The God Delusion'
God delusion.JPG
Autor(i) Richard Dawkins
Zemlja  Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezik engleski
Tema/e kritika religije
Žanr(ovi) nauka, filozofija
Izdavač Bantam Books
Datum izdanja 2. oktobar 2006
Vrsta medija tvrdi, meki uvez, Audio knjigfa, E-knjiga at Google Books
ISBN 0-618-68000-4
OCLC broj 68965666
Dewey Decimal 211/.8 22
LC klasifikacija BL2775.3 .D39 2006
Kronologija
Prethodi: Slijedi:
The Ancestor's Tale The Greatest Show on Earth: The Evidence for Evolution

The God Delusion (sh. Deluzija o Bogu)[1] jest najprodavanija[2] nefikcijska knjiga iz 2006. godine engleskog biologa Richarda Dawkinsa, redovitog profesora na Novom kolegiju u Oxfordu[3][4] i bivšeg pročelnika Katedre Charlesa Simonyija za javno razumijevanje znanosti na Sveučilištu u Oxfordu.

U Deluziji o Bogu Dawkins tvrdi da nadnaravni tvorac gotovo sigurno ne postoji i da vjerovanje u osobna boga kvalificira kao deluziju, koju definira kao perzistentno lažno uvjerenje koje se drži unatoč predočenju snažna kontradiktorna dokaza. On simpatizira tvrdnju Roberta Pirsiga u Lili da "kada jedna osoba pati od deluzije, to se naziva ludošću. Kada mnogo ljudi pati od deluzije, to se zove religijom."[5]

Do siječnja 2010. godine engleska je inačica Deluzije o Bogu prodana u preko 2 milijuna kopija.[6] Dosegla je 2. mjesto na popisu najprodavanijih knjiga na Amazon.comu u studenome 2006. godine.[7][8] Početkom prosinca 2006. godine dosegla je 4. mjesto na popisu najprodavanijih nefikcijskih tvrdouvezanih knjiga New York Timesa nakon devet tjedana provedenih na popisu.[9] Na popisu je ostala sljedeći 51 tjedan sve do 30. rujna 2007.[10] Njemačka inačica naslovljena Der Gotteswahn prodana je u preko 260 000 kopija do 28. siječnja 2010. godine.[11]

Knjiga je privukla komentare sa svih strana, a mnogo je knjiga napisano kao odgovor na nju.

Pozadina[uredi - уреди]

Dawkins je u svojim prethodnim djelima o evoluciji raspravljao protiv kreacionističkih objašnjenja života. Tema Slijepog urara, objavljenog 1986. godine, govori o tome da evolucija može objasniti prividan dizajn u prirodi. U Deluziji o Bogu on se fokusira izravno na širok raspon argumenata rabljenih za i protiv vjerovanja u egzistenciju boga (ili bogova).

Dawkins opetovano identificira sebe kao ateista, dok također ističe da je, u jednom smislu, on i agnostik, iako "samo do one razine do koje sam agnostik u pogledu vila pri dnu vrta".

Dawkins je dugo želio napisati knjigu u kojoj otvoreno kritizira religiju, no njegov ga je izdavač odgovarao od toga. Do 2006. godine njegov se izdavač zagrijao za ideju. Dawkins ovu promjenu uma pripisuje "četirima Bushevim godinama".[12] Do tog je trenutka jedan broj pisaca uključujući Sama Harrisa i Christophera Hitchensa, koje je zajedno s Dawkinsom Robert Weitzel označio "Nesvetim Trojstvom", već bio napisao knjige koje otvoreno napadaju religiju.[13] Prema mrežnom mjestu Amazon.co.uk knjiga je dovela do rasta od 50 % u njihovoj prodaji knjiga o religiji i duhovnosti (uključujući antireligijske knjige poput Hitchensova Bog nije velik: Kako religija truje sve) i pada od 120 % u prodaji Biblije.[14]

Sinopsis[uredi - уреди]

Dawkins posvećuje knjigu Douglasu Adamsu i citira ovog romanopisca: "Zar nije dovoljno smatrati da je vrt lijep bez potrebe da se vjeruje da se pri njegovu dnu također nalaze vile?" Knjiga sadrži deset poglavlja. Prvih nekoliko poglavlja govori o tome da Bog gotovo sigurno ne postoji dok se u ostatku raspravlja o religiji i moralu.

Dawkins piše da Deluzija o Bogu sadrži četiri "osvješćujuće" poruke:

  1. Ateisti mogu biti sretni, uravnoteženi, moralni i intelektualno ispunjeni.
  2. Prirodna selekcija i slične znanstvene teorije superiorne su "hipotezi o Bogu" — iluziji inteligentnog dizajna — u objašnjenju živog svijeta i kozmosa.
  3. Djeca ne bi trebala biti obilježena religijom svojih roditelja. Pojmovi poput "katoličkog djeteta" ili "muslimanskog djeteta" trebali bi ljude činiti udvornima.
  4. Ateisti bi trebali biti ponosni, ne apologetički, jer ateizam je dokaz zdrava, neovisna uma.[5]

Hipoteza o Bogu[uredi - уреди]

Na početku knjige Dawkins razlikuje ono što naziva "ajnštajnskom religijom" od nadnaravne religije, tvrdeći da potonju ne bi trebalo brkati s prethodnom. Einstein je napisao da je bio religiozan u tom smislu da je bio svjestan stvari izvan dohvata uma, "čija nas ljepota i sublimnost doseže tek neizravno i poput slaba odraza". No, Dawkins tvrdi, ovaj bog "je svjetlosnim godinama udaljen od intervencionističkog biblijskog Boga koji čudima slama, misli čita, grijehe kažnjava i na molitve odgovara".[15] Predložena egzistencija ovog intervencionističkog Boga, koju Dawkins naziva "hipotezom o Bogu", postaje važna tema u knjizi.[16] On drži da bi egzistencija takva Boga imala učinke na fizički svemir i – poput svake druge hipoteze – može se testirati i falsificirati.[17]

Dawkins ukratko elaborira glavne filozofske argumente u korist Božje egzistencije. Od raznih filozofskih dokaza o kojima raspravlja, izdvaja argument iz dizajna radi podužeg razmatranja. Dawkins zaključuje da evolucija prirodnom selekcijom može objasniti prividan dizajn u prirodi.[5]

On piše da je jedan od najvećih izazova ljudskom intelektu bio objasniti "kako nastaje složeni, nevjerojatan dizajn svemira", i predlaže da postoje dva nadmetajuća objašnjenja:

  1. Hipoteza koja uključuje dizajnera, to jest, složeno biće odgovorno za složenost koju vidimo.
  2. Hipoteza, s podupirućim teorijama, koja objašnjava kako od jednostavnih početaka i principa može nastati nešto složenije.

Ovo je osnovni postav njegova argumenta protiv egzistencije Boga, gambit ultimativnog Boeinga 747,[18] u kojem raspravlja da je prvi pokušaj samoodbacivački, dok je drugi pristup korak unaprijed.[19]

Pri kraju četvrtog poglavlja Zašto gotovo sigurno nema Boga Dawkins sumira svoje argumente i izjavljuje, "iskušenje [da se pripiše izgled dizajna samom stvarnom dizajnu] jest lažno zato što hipoteza o dizajneru odmah postavlja još veći problem o tome tko je dizajnirao dizajnera. Čitav problem s kojim smo započeli bio je problem objašnjavanja statističke nevjerojatnosti. Očito je da rješenje nije postulirati nešto još nevjerojatnije".[20] Štoviše, u četvrtom se poglavlju iznosi da alternativa hipotezi o dizajneru nije izgled nego prirodna selekcija.

Dawkins ne tvrdi da je dokazima pobio Boga apsolutnom sigurnošću. Umjesto toga predlaže da kao opći princip prednost imaju jednostavnija objašnjenja (vidi Ockhamova britva) i da bi sveznajući i svemogući Bog morao biti krajnje složen. Upravo stoga on tvrdi da teorija svemira bez Boga ima prednost pred teorijom svemira s Bogom.[21]

Religija i moral[uredi - уреди]

Druga polovica knjige počinje istraživanjem korijenâ religije i traženja objašnjenja njezina ubikviteta diljem ljudskih kultura. Dawkins zagovara "teoriju religije kao slučajna nusproizvoda – zatajivanja nečeg korisna"[22] kao na primjer umnog angažmana intencionalnog stava. Dawkins predlaže da teorija mema, a naročito ljudska susceptibilnost na religijske meme, može objasniti kako su se religije mogle širiti poput "umnih virusa" diljem društava.[23]

Zatim prelazi na temu morala držeći da nam religija ne treba da budemo dobri. Naprotiv, naš moral ima darvinističko objašnjenje: altruistični geni, selektirani u procesu evolucije, daju ljudima prirodnu empatiju. Pita se, "biste li počinili ubojstvo, silovanje ili pljačku ako biste znali da ne postoji Bog?" On tvrdi da bi vrlo malo ljudi odgovorilo s "da" potkopavajući tvrdnju da je religija potrebna da se ponašamo moralno. U prilog ovome pogledu on elaborira povijest morala tvrdeći da postoji moralan Zeitgeist koji kontinuirano evoluira u društvu, općenito napredujući prema liberalizmu. Kako on napreduje, ovaj moralni konsenzus utječe na to kako religijski vođe interpretiraju svoja sveta pisma. Stoga, Dawkins tvrdi, moral nema korijene u Bibliji, već nas napredak vlastita morala informira o dijelu Biblije koji kršćani prihvaćaju i onaj koji danas odbacuju.[24]

Deluzija o Bogu nije tek obrana ateizma, već također prelazi u napad protiv religije. Dawkins gleda na religiju kao na subverzivnu znanost koja potiče fanatizam, hrabri bigotnost protiv homoseksualaca i utječe na društvo na ostale negativne načine.[25] Najviše ga razbješnuje poučavanje religije u školama što smatra indoktrinacijskim procesom. On izjednačava religijsko poučavanje djece koje provode roditelji i učitelji u vjerskim školama s oblikom mentalnog zlostavljanja. Dawkins smatra oznake "muslimansko dijete" ili "katoličko dijete" jednako pogrešno primjenjivim poput opisa "marksističko dijete" ili "torijevsko dijete" jer se čudi kako se mlado dijete može smatrati dovoljno razvijenim da ima takve neovisne poglede na kozmos i mjesto čovječanstva u njemu.

Knjiga završava pitanjem da li religija, unatoč svojim navedenim problemima, ispunjava "toliko potreban jaz", pružajući utjehu i nadahnuće ljudima koji je trebaju. Prema Dawkinsu, ove su potrebe puno bolje ispunjene nereligijskim sredstvima poput filozofije i znanosti. On predlaže da je ateistički svjetonazor životno afirmativan na način na koji religija, sa svojim nezadovoljavajućim "odgovorima" na životne misterije, nikad neće biti. U dodatku se navode adrese za one "kojima je potrebna podrška u bijegu od religije".

Kritička recepcija[uredi - уреди]

Knjiga je izazvala neposredan odgovor, kako pozitivan tako i negativan, te je bila izdana s odobrenjem znanstvenika poput nobelovca i supronalazača strukture DNA Jamesa D. Watsona, harvardskog psihologa Stevena Pinkera, ali i popularnih pisaca fikcije i iluzionista Penna i Tellera.[26] Unatoč svemu knjiga je dobila podijeljene ocjene kritičara: Metacritic je izvijestio da je knjiga stekla prosječnu ocjenu 59 od 100[27] dok je London Review of Books kritizirao Richarda Dawkinsa zbog neprovođenja pravog istraživanja o ovoj temi svojega djela, religiji, i postavljanja slamnatog čovjeka da bi svoje argumente protiv teizma učinio valjanima.[28] Knjiga je nominirana za Najbolju knjigu na Britanskim knjižnim nagradama na kojima je Richard Dawkins imenovan Piscem godine.[29] Deluzija o Bogu potaknula je odgovore kako religijskih tako i ateističkih komentatora.[30][31]

Oksfordski teolog Alister McGrath (pisac Dawkinsove deluzije? i Dawkinsova Boga) tvrdi da je Dawkins ignorant o kršćanskoj teologiji i stoga nesposoban inteligentno se angažirati o religiji i vjeri.[32] Dawkins odgovara na ovo pitanjem "morate li čitati o leprekologiji prije nego što se razuvjerite u leprekone?",[33] a — u mekouveznom izdanju Deluzije o Bogu — referira se na američkog biologa PZ-a Myersa koji je satirizirao ovaj redak argumenta kao "dvoraninov odgovor".[34] Dawkins je imao proširenu debatu s McGrathom na Književnom festivalu Sunday Timesa 2007. godine.[35]

Kršćanski filozof Keith Ward, u svojoj knjizi Je li religija opasna? iz 2006. godine, raspravlja protiv nazora Dawkinsa i ostalih da je religija društveno opasna. Etičarka Margaret Somerville[36] sugerira da Dawkins "precjenjuje slučaj protiv religije",[37] pogotovo njezinu ulogu u ljudskom sukobu. Mnogi Dawkinsovi branitelji tvrde da su kritičari općenito pogrešno razumjeli njegovu stvarnu misao. Tijekom debate na hongkonškom Radiju 3 David Nicholls, pisac i predsjednik Australske ateističke zaklade, ponovio je Dawkinsove osjećaje da je religija "nepotreban" aspekt globalnih problema.[38]

Dawkins tvrdi da je "egzistencija Boga [je] znanstvena hipoteza poput svake druge".[39] On se ne slaže s Gouldovim principom nepreklapajućih magisterija (NOMA, engl. non-overlapping magisteria). U intervjuu u časopisu TIME Dawkins je izjavio:

Mislim da su Gouldovi zasebni odjeljci bili čisto politički posao u pridobivanju srednjoputaških religioznih ljudi za znanstveni tabor. No radi se o prilično ispraznoj ideji. Postoji mnoštvo područja gdje religija ne mari zbog hodanja po znanstvenim travnjacima. Svako vjerovanje u čuda izravno proturiječi ne samo znanstvenim činjenicama nego i znanstvenom duhu.[40]

Astrofizičar Martin Rees sugerirao je da Dawkinsov napad na matičnu religiju nije koristan.[41] S obzirom na Reesove tvrdnje u njegovoj knjizi Naše kozmičko stanište da "takva pitanja leže izvan znanosti; no ona su područje filozofa i teologa", Dawkins kaže "koje ekspertize teolozi mogu izreći o dubokim kozmološkim pitanjima, a znanstvenici ne mogu?"[42][43] Drugdje je Dawkins napisao da "postoji potpuna razlika u svijetu između vjerovanja koje je netko spreman braniti navodeći dokaze i logiku, te vjerovanja koje je poduprto ničim više od tradicije, autoriteta ili objave."[44]

Debata o Deluziji o Bogu[uredi - уреди]

Dana 3. listopada 2007. John Lennox, profesor matematike na oksfordskom sveučilištu, javno je debatirao s Richardom Dawkinsom na Alabamskom sveučilištu u Birminghamu o Dawkinsovim nazorima izraženima u Deluziji o Bogu, te njihovoj valjanosti nad kršćanskom vjerom i protiv nje.[45][46][47] "Debata o deluziji o Bogu" označila je Dawkinsov prvi posjet Starom jugu i prvu značajnu raspravu o ovoj temi u "Biblijskom pojasu".[48] Događaj je bio rasprodan, a Wall Street Journal nazvao ga je "objava: u Alabami, civilna debata o Božjoj egzistenciji."[49][50] Dawkins je debatirao s Lennoxom po drugi put u Prirodoslovnom muzeju Sveučilišta u Oxfordu u listopadu 2008. godine. Debata je bila naslovljena "Je li znanost pokopala Boga?" u kojoj je Dawkins rekao da, iako ga ne želi prihvatiti, može se postaviti razumno respektabilan slučaj za "deističkog boga, nekakva boga fizičara, boga nekoga poput Paula Daviesa, koji je smislio zakone fizike, boga matematičara, boga koji je sastavio kozmos na prvom mjestu, a zatim se posjeo i gledao sve kako se zbiva", no ne za teističkog boga.[51][52][53][54]

Recenzije i odgovori[uredi - уреди]

Knjižni odgovori[uredi - уреди]

Kritičari su reagirali snažno na Dawkinsove argumente, a mnoge su knjige napisane kao odgovor na Deluziju o Bogu.[70] Na primjer:

Pravne reperkusije u Turskoj[uredi - уреди]

U Turskoj, gdje je knjiga bila prodana u najmanje 6000 kopija,[71] jedan je tužilac pokrenuo spor o tome da li je Deluzija o Bogu bila "napad na svete vrijednosti" nakon koje je slijedila žalba u studenome 2007. godine. Da je osuđen, turski izdavač i prevodilac Erol Karaaslan suočio bi se sa zatvorskom kaznom zbog poticanja religijske mržnje i vrijeđanja religijskih vrijednosti.[72] U travnju 2008. godine sud je oslobodio branjenika. U odbacivanju potrebe za konfiskacijom kopija knjige predsjedavajući sudac izjavio je da bi njezina zabrana "iz temelja ograničila slobodu mišljenja".[73]

Dawkinsovo mrežno mjesto richarddawkins.net bilo je zabranjeno u Turskoj iste godine nešto poslije, nakon pritužaba kreacionista Adnana Oktara (Haruna Yahye) zbog navodne difamacije.[74] Do srpnja 2011. godine zabrana je bila ukinuta.[75]

Više informacija[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Napomena: Naslov djela dostupnog u knjižarama pogrešno je prevedeno kao Iluzija o Bogu jer iluzija označava tek "pogrešnu percepciju stvarnog izvanjskog podražaja, varku u opažanju", "pričin, privid", dok deluzija označava "bolesno umišljanje odn. vjerovanje koje se opire svim protuargumentima", "sumanutost".
  2. Orr, H. Allen (11. siječnja 2007.). "A Mission to Convert". New York Review of Books 54 (1). 
  3. "The Third Culture: Richard Dawkins". Edge.org. http://www.edge.org/3rd_culture/bios/dawkins.html. pristupljeno 8. ožujka 2008. 
  4. Staff (2008.). "(Clinton) Richard Dawkins". Who's Who. London: A & C Black. 
  5. 5.0 5.1 5.2 Dawkins, Richard (2006.). The God Delusion. Boston: Houghton Mifflin. str. 406. ISBN 0-618-68000-4. ; on-line
  6. "The God Delusion – back on the Times extended list at No.24". Richard Dawkins at RichardDawkins.net. 27. siječnja 2010. http://richarddawkins.net/articles/5000#455619. pristupljeno 6. veljače 2010. 
  7. "Amazon.com book page – search for sales rank for current position". ASIN 0618680004
  8. Jamie Doward. "Atheists top book charts by deconstructing God", The Observer, 29. listopada 2006., pristupljeno 25. studenoga 2006..
  9. "Hardcover Nonfiction – New York Times", The New York Times, 3. prosinca 2006., pristupljeno 2. prosinca 2006..
  10. "The God Delusion One-Year Countdown". RichardDawkins.net. http://richarddawkins.net/article,1599,The-God-Delusion-One-Year-Countdown,RichardDawkinsnet. pristupljeno 5. listopada 2007.. [mrtav link]
  11. "The God Delusion One-Year Countdown". RichardDawkins.net. http://richarddawkins.net/articleComments,5000,The-God-Delusion---back-on-the-Times-extended-list-at-24,Richard-Dawkins,page1#455798,RichardDawkinsnet. pristupljeno 9. ožujka 2010.. 
  12. Dawkins, Richard. "Richard Dawkins explains his latest book". RichardDawkins.net. Arhivirano iz originala 13. listopada 2007.. http://web.archive.org/web/20071013220047/http://richarddawkins.net/mainPage.php?bodyPage=article_body.php&id=170. pristupljeno 14. rujna 2007.. 
  13. Weitzel, Robert. "Hitchens, Dawkins, Harris: The Unholy Trinity... Thank God", Atlantic Free Press, pristupljeno 14. rujna 2007..
  14. Smith, David. "Believe it or not: the sceptics beat God in bestseller battle", The Observer, 12. kolovoza 2007., pristupljeno 5. listopada 2007..
  15. The God Delusion, str. 13, 19.
  16. The God Delusion, str. 31.
  17. The God Delusion, str. 50.
  18. The God Delusion, str. 114.
  19. Ova interpretacija argumenta zasnovana je na recenzijama Daniela Dennetta i PZ-a Myersa.
  20. The God Delusion, str. 158.
  21. The God Delusion, str. 147-150.
  22. "The general theory of religion as an accidental by-product – a misfiring of something useful – is the one I wish to advocate" The God Delusion, p. 188
  23. "the purpose of this section is to ask whether meme theory might work for the special case of religion" (ukošeno u izvorniku, referirajući na jedan od pet odsječaka u petom poglavlju), The God Delusion, str. 191.
  24. Davši nekoliko primjera onoga što smatra brutalnim moralom Starog zavjeta, Dawkins piše, "Of course, irritated theologians will protest that we don't take the book of Genesis literally any more. But that is my whole point! We pick and choose which bits of scripture to believe, which bits to write off as symbols and allegories." The God Delusion, str. 238.
  25. On daje primjere slučajeva gdje su se zakoni o blasfemiji rabili za osuđivanje ljudi na smrt kada su se pogrebi gejeva i njihovih simpatizera piketirali. Dawkins tvrdi da su se propovjednici u južnim dijelovima Sjedinjenih Država koristili Biblijom radi opravdanja ropstva tvrdeći da su Afrikanci bili potomci Noina grešnog sina Hama. Tijekom križarskih ratova pagani i heretici koji se ne bi preobratili na kršćanstvo bivali su ubijani. U ekstremnu primjeru iz modernih vremena on citira slučaj velečasnog Paula Hilla, koji se radovao u sebi svojstvenom mučeništvu: "Očekujem veliku nagradu na nebesima... gledam unaprijed radi slave," objavio je pri suočavanju sa smrtnom kaznom zbog ubojstva liječnika koji je izvodio pobačaje na Floridi u SAD-u.
  26. "The God Delusion – Reviews". RichardDawkins.net. Arhivirano iz originala 1. travnja 2008. http://web.archive.org/web/20080401045656/http://richarddawkins.net/godDelusionReviews. pristupljeno 8. travnja 2008.. 
  27. "The God Delusion by Richard Dawkins: Reviews". Metacritic. Arhivirano iz originala 18. veljače 2008. http://web.archive.org/web/20080218061427/http://www.metacritic.com/books/authors/dawkinsrichard/goddelusion. pristupljeno 13. ožujka 2008.. 
  28. "Lunging, Flailing, Mispunching: The God Delusion by Richard Dawkins". http://www.lrb.co.uk/v28/n20/terry-eagleton/lunging-flailing-mispunching. 
  29. "Winners & Shortlists 2007". Galaxy British Book Awards. Arhivirano iz originala 24. travnja 2008. http://web.archive.org/web/20080424105746/http://www.britishbookawards.co.uk/pnbb_winners2007.asp. pristupljeno 12. rujna 2007.. 
  30. također (Wilson 2007 http://www.skeptic.com/eskeptic/07-07-04#feature). Dawkins je nazvao ovu potonju vrstu kritike, "Ja sam ateistička ostava za piće"Dawkins, Richard. "I'm an atheist, BUT..". RichardDawkins.net. http://old.richarddawkins.net/articles/318-i-39-m-an-atheist-but. pristupljeno 12. rujna 2007.. 
  31. "Atheist Delusions: The Christian Revolution and Its Fashionable Enemies Davida Bentleyja Harta". New Haven, CT: Yale University Press 2009. http://yalepress.yale.edu/yupbooks/book.asp?isbn=9780300111903. pristupljeno 24. srpnja 2009.. 
  32. McGrath, Alister (2004.). Dawkins' God: Genes, Memes, and the Meaning of Life. Oxford, England: Blackwell Publishing. str. 81. ISBN 1-4051-2538-1. 
  33. Dawkins, Richard (17. rujna 2007.). "Do you have to read up on leprechology before disbelieving in them?". RichardDawkins.net. http://old.richarddawkins.net/articles/1647. pristupljeno 14. studenoga 2007.. 
  34. Myers, PZ (24. prosinca 2006.). "The Courtier's Reply". Pharyngula. http://scienceblogs.com/pharyngula/2006/12/the_courtiers_reply.php. pristupljeno 14. studenoga 2007.. 
  35. Cole, Judith. "Richard Dawkins at The Sunday Times Oxford Literary Festival", The Times, 26. ožujka 2007., pristupljeno 4. ožujka 2008..
  36. Huxley, John. "Aiming for knockout blow in god wars", The Sydney Morning Herald, 24. svibnja 2007., pristupljeno 27. svibnja 2007..
  37. Easterbrook, Gregg. "Does God Believe in Richard Dawkins?". Beliefnet. http://www.beliefnet.com/story/202/story_20279_1.html. pristupljeno 26. svibnja 2007.. 
  38. "Is God a Delusion?". Radio 3, Hong Kong. 4. travnja 2007.. http://www.rthk.org.hk/rthk/radio3/backchat/20070404.html. 
  39. Dawkins, Richard (2006.). The God Delusion. Boston: Houghton Mifflin Co.. str. 50. ISBN 0-618-68000-4. 
  40. Van Biema, David. "God vs. Science (3)", Time, 5. studenoga 2006., pristupljeno 3. travnja 2008..
  41. Jha, Alok. "Scientists divided over alliance with religion", The Guardian, 29. svibnja 2007., pristupljeno 17. ožujka 2008..
  42. Dawkins, Richard (2006.). "When Religion Steps on Science's Turf". Free Inquiry magazine. http://www.secularhumanism.org/library/fi/dawkins_18_2.html. pristupljeno 3. travnja 2008.. 
  43. Dawkins, Richard (2006.). The God Delusion. Boston: Houghton Mifflin Co.. str. 55–56. ISBN 0-618-68000-4. 
  44. Dawkins, Richard (siječanj/veljača 1997.). "Is Science a Religion?". American Humanist Association. http://www.thehumanist.org/humanist/articles/dawkins.html. pristupljeno 15. ožujka 2008.. 
  45. "The God Delusion Debate (Dawkins-Lennox)". Fixed Point Foundation. http://fixed-point.org/index.php/video/35-full-length/164-the-dawkins-lennox-debate. pristupljeno 10. studenoga 2009.. 
  46. Joanna Sugden. "Richard Dawkins Debates in the Bible Belt", The Times, 4. listopada 2007., pristupljeno 10. studenoga 2009..
  47. Kristen Record (4. listopada 2007.). "Scholars match wits over God's existence". The Birmingham News. http://blog.al.com/spotnews/2007/10/scholars_match_wits_over_gods.html. pristupljeno 10. studenoga 2009.. 
  48. "Debate between Richard Dawkins and John Lennox". RichardDawkins.net. http://richarddawkins.net/article,1707,Debate-between-Richard-Dawkins-and-John-Lennox,Richard-Dawkins-John-Lennox. pristupljeno 10. studenoga 2009.. [mrtav link]
  49. Naomi Schaefer Riley (12. listopada 2007.). "A Revelation: In Alabama, A Civil Debate Over God's Existence". The Wall Street Journal. http://web.archive.org/web/20090311134704/http://www.opinionjournal.com/forms/printThis.html?id=110010724. pristupljeno 10. studenoga 2009.. 
  50. Video of The God Delusion Debate (Dawkins – Lennox).
  51. "Has Science Buried God?". Fixed Point Foundation. http://fixed-point.org/index.php/events/1-latest/5-has-science-buried-god. pristupljeno 1. veljače 2010.. 
  52. Melanie Phillips (23. listopada 2008.). "Is Richard Dawkins Still Evolving?". The Spectator. UK. http://www.spectator.co.uk/melaniephillips/2543431/is-richard-dawkins-still-evolving.thtml. pristupljeno 1. veljače 2010.. 
  53. "'Has Science Buried God?'". BBC Oxford. 15. listopada 2008.. http://www.bbc.co.uk/oxford/content/articles/2008/10/15/lennox_dawkins.shtml. pristupljeno 1. veljače 2010.. 
  54. video of 11 minutes of the "Has Science Buried God?" debate
  55. Alvin Plantinga (2007.). "The Dawkins Confusion – Naturalism ad absurdum". http://richarddawkins.net/articles/676-the-dawkins-confusion-naturalism-ad-absurdum. pristupljeno 21. studenoga 2011.. 
  56. Kenny, Anthony (srpanj 2007.). "Knowledge, Belief, and Faith". Philosophy 82 (3): 381–397. DOI:10.1017/S0031819107000010. 
  57. Nagel, Thomas. "The Fear of Religion", The New Republic, 23. listopada 2006., pristupljeno 12. rujna 2007..
  58. Michael Ruse (prosinac 2007.). "Richard Dawkins: The God Delusion". Chicago Journals. http://www.journals.uchicago.edu/doi/abs/10.1086/529280. pristupljeno 31. svibnja 2008.. 
  59. Swinburne, Richard. "Response to Richard Dawkins' comments on my writings in his book The God Delusion" (PDF). http://users.ox.ac.uk/~orie0087/pdf_files/Responses%20to%20Controversies/Response%20to%20Dawkins%27%20The%20God%20Delusion%20(revised)_copy(1).pdf. pristupljeno 10. ožujka 2010.. 
  60. John Cornwell. "A question of respect", The Times, 1. listopada 2006., pristupljeno 6. studenoga 2006..
  61. McGrath, Alister (2007.). The Dawkins Delusion?. SPCK. str. 20.  Također izraženo u njegovoj recenziji "The Dawkins Delusion".
  62. H. Allen Orr (siječanj 2007.). "A Mission to Convert". New York Review of Books (54.1). pristupljeno na 3. ožujka 2007. 
  63. Terry Eagleton (19. listopada 2006.). "Lunging, Flailing, Mispunching". London Review of Books 28 (20). pristupljeno na 26. studenoga 2006. 
  64. Anthony Flew. "Flew Speaks Out: Professor Antony Flew reviews The God Delusion". bethinking.org. http://www.bethinking.org/science-christianity/intermediate/flew-speaks-out-professor-antony-flew-reviews-the-god-delusion.htm. pristupljeno 25. prosinca 2008.. 
  65. Martin Beckford. "Richard Dawkins branded 'secularist bigot' by veteran philosopher", The Daily Telegraph, 2. kolovoza 2008., pristupljeno 29. prosinca 2008..
  66. Murrough O'Brien, "Our Teapot, which art in heaven," The Independent, 26. studenoga 2006.
  67. Dawkins, Richard (17. rujna 2007.). "Do you have to read up on leprechology before disbelieving in them?". RichardDawkins.net. http://old.richarddawkins.net/articles/1647. pristupljeno 14. studenoga 2007.. 
  68. Marilynne Robinson. "The God Delusion". solutions.synearth.net. http://solutions.synearth.net/2006/10/20/. pristupljeno 4. travnja 2010.. 
  69. Simon Watson (proljeće 2010.). "Richard Dawkins' The God Delusion and Atheist Fundamentalism". Anthropoetics: The Journal of Generative Anthropology 15, br. 2. http://www.anthropoetics.ucla.edu/ap1502/1502Watson.htm. pristupljeno 14. kolovoza 2010.. 
  70. "Two new fleas are discovered!". The Richard Dawkins Foundation for Reason and Science. 5. listopada 2008.. http://old.richarddawkins.net/articles/3216-two-new-fleas-are-discovered. pristupljeno 21. prosinca 2012.. 
  71. Tiryaki, Sylvia. "The God Delusion in Turkey", Turkish Daily News, 3. prosinca 2007., pristupljeno 18. veljače 2008..
  72. "Turkey probes atheist's 'God' book", AP, CNN, 28. studenoga 2007., pristupljeno 28. studenoga 2007..
  73. "'Tanrı Yanılgısı' kitabı beraat etti", AA, 2. travnja 2008., pristupljeno 2. travnja 2008.. (turski)
  74. "Turkey bans biologist Richard Dawkins' website – Monsters and Critics". http://www.monstersandcritics.com/science/news/article_1431422.php/Turkey_bans_biologist_Richard_Dawkins_website. pristupljeno 27. listopada 2009.. 
  75. "RD.net no longer banned in Turkey!". RichardDawkins.net. srpanj 2011.. http://richarddawkins.net/articles/642074-rd-net-no-longer-banned-in-turkey. pristupljeno 6. kolovoza 2011.. 

Intervjui[uredi - уреди]

Preporučena literatura[uredi - уреди]

kronološki red izdavanja (najstariji na početku)

Vanjske poveznice[uredi - уреди]